Koju igru igraš - dopunjeno izdanje



Nekoliko ljudi čije mišljenje cenim mi reče da treba da nastavim da pišem ovde, uglavnom sa istim obrazloženjem ili obrazloženjima, a i ja imam tu potrebu, pa ću da pišem, i to ću da pišem sadtekprobuđenaibezcigara, dok ne navučem masku pristojnog ponašanja.

Ovo je prošireno izdanje priče objavljene na fejsu, dok je ovaj blog bio neopravdano "na ledu". Ali šta ću, ja sam žena klimakterična, hirovita, može mi se da čas otvaram, čas zatvaram svoj blog, moj blog, moja prćija, kome se ne dopada, odabi' od karaule, ja znam da onih petoro četvoro troje ljudi što čita voli to što pišem. Nedavno su mi skrenuli pažnju da generalno, ne ovde u blogu, ne budem tako otvorena, da me ljudi ne bi sažaljevali (jer, svako iz svog ugla posmatra). Slatko se smejem na tu opasku. Pa sve ovo ovde je samo vrh ledenog brega. 

Razmišljam nešto, jes' da neću otkriti toplu vodu sa onim "sto ljudi, sto ćudi", niti sa onim "svako iz svog ugla gleda", niti sa onim "svako čuje onako kako želi ili kako je navikao da sluša", ali, razmišljam, posmatrajući ljude, a sebe pre svega, koliko je Erik Bern pametan čovek, pa napisa onu knjigu o igrama u ponašanju, mada ovo ovde obuhvata malo širi dijapazon, bar koliko se ja sećam, odavno je nisam čitala.

Ispade da smo svi neki kontrol frikovi, jebote... Daj ti meni da ja držim konce u svojim rukama, da situacija ne izmakne kontroli. Mojoj, tvojoj, čijoj god. To jedno. I onda to posle projektuješ i na druge ljude. stalno misliš da bi oni nešto da kontrolišu, da tobom manipulišu, il' da te zajebu, u najboljem slučaju, pa preko varijante "iznevere", do one najgore - "izdaju".

Ako sam ja sebi dodelila u svojoj glavi ulogu Zvončice, a uloga, na primer, "femme fatale" mi se ne uklapa ni u životu, ni u glavi, onda sam Zvončica, i čik nek' neko proba da me postavi na neko drugo mesto - na dam se! A i da nekom uspe, brzo ja nađem načina da to vratim na svoje mesto. Jer sam JA to tako sebi zacrtala. Neko drugi mi makar pokaže neku drugu sliku, ja to uredno prihvatim i aminujem, al' jok, ne da mi đavo mira, moram da se vratim u Zvončicu, pa to ti je! 

I onda sam nekog izneverila, izigrala, sjebala mu koncepciju. Zašto? Pa zato što on ne vidi Zvončicu, ne vidi ni "femme fatale", nego možda nešto sasvim treće, što je u njegovoj glavi, jer ima svoje predstave o životu i ljudima.

Isto važi i za mene, neko kaže ili uradi nešto za šta ja imam u glavi već predodređenu predstavu i cap! shvatim to onako kako sam ja sebi zacrtala, il' me život naučio, il' mi se u datom trenutku učinilo... A ono bude deseto... Dok glupi Bošnjo (tj ja) skonta, pa se lupi po čelu, pa kaže sebi - aaaaaaaaaaaaaaaaaa, nije to bilo ovo, nego ono, prođe voz! 

I generalno ljudi najčešće igraju neke igre, svako iz svojih razloga, nose neke maske i ja to poštujem. Svako se štiti kako može i ume, ili se, naprotiv, izlaže riziku da dobije po nosu, ili otvoreno traži đavola... I u igranju tih igara gledaju da njihova pravila pobede, logično, bilo da se radi o dobrom ili o lošem... 

I da dokažu sebi da su bili u pravu, jer drugačiju mogućnost ne dopuštaju. Mnogo vole ljudi da budu u pravu, ja prva. I da se dokaže da nisu od juče i da razumeju i sklapaju kockice, ovo, ono... 

A sad, dal' baš razumemo i dal' smo tol'ko pametni, to je već diskutabilno.

Tako i meni savetuju ponekad da igram igre, one uobičajene, sa trčanjem oko stola i te fore, a ja još jednom ponavljam, da svi utvrdimo gradivo - ne mogu, ne umem i neću. Eto, ja trčala samo šest dana oko ovog bloga pre nego što sam se vratila, jako mi femkanje, ubilo se...

A tek što se tiče muško-ženskih odnosa! Onima koji umeju da igraju mogu samo da kažem - bravo majstori, a naročito majstorice! Ovi prvi i tako "razmišljaju" uglavnom ne mozgom, nego nekim drugim mestom, ali taki im je kod ucrtan negde u genima, lovački nagon, ovo, ono. A ove druge su većinom skontale da što ga više jebeš u glavu, bolja si mu, jer su takva pravila igre. I ponekad se, igrajući igre, žene služe tako plitkim fazonima, projektujući svoje slabosti, komplekse i nesigurnosti, a muškarci na to "padaju" (jer tako žele), ma koliko mudri i zreli naizgled bili. Ja kad pokušam da igram te igre, uglavnom dobijem po nosu. I zato što ne umem, i zato što sam to što sam, da se ne lažemo. 

Pošto je tema, rekoh, opširna, biće ovde i nastavak. Moram ovde da stanem jer bih postala previše gorka i neprijatna prema sebi da sam nastavila misao iz prethodnog pasusa, pa bi onda ljudima bilo neprijatno čak to i da čitaju - eto, već navlačim masku.

Al' biće nastavak, biće. I to najbolje da bude upravo uz jutarnju kafu, bez cigara. 












Коментари

Negoslava каже…

O otvaranju duše na blogu, na četu, na netu, znaš moje mišljenje. Nisam za pretvaranje, igre i igrice, ali nisam ni za- da se otvoriš taamo gde si najtanji,ne zato što si se otvorio, nego što to svako i Svako može da zlo-upotrebi kako je njemu ćef. E sad, sažaljenje, saosećanje, a možda i nešto treće,čemu sve to. Blog neće promeniti ničiji život, najčešće, u pravcu koji bismo mi želeli bar. Može nam vratiti osmeh na lice, vratiti veru u sebe, pa i u ljude, što da ne, ali generalno naši životi ostaju van njega. Čak i kad se malo zaboravimo.
Анониман каже…
Dobra introspekcija. Moj ćale bi rekao, citirajući železničare: "Odbij od vagonima!", i često bi upravo to i uradio. Digneš zid, okreneš leđa, "talk to the hand"...
Nada Đurović каже…
Nego, o podizanju i rušenju bedema je već bilo dosta reči u ovom blogu, o tom otkrivanju gde si najtanji, e, sestro slatka, kad bi ti znala koliko je sve ovo za mene površina i vrh ledenog brega...

Vaso, (cenim da si to ti), ne moraju da se okreću leđa, može da se digne zid, pa da se gviri :o)))))
Анониман каже…
E, ali ako viriš onda znači da ti ipak stalo, tu je kvrc... "Odbij od vagonima" i "mirna Bačka" :D
Nada Đurović каже…
Dobro je, sad si mi dao šlagovrt za novu temu. Moraću da počnem da ih zapisujem.
Nataša каже…
Zvončica i tačka!Ni sama Zvončica, uporna, hrabra, jaka, ne bi dozvolila da je poistovećuju sa nekim drugim. ona je iskrena, spontana, posebna. Valjda je zato moj omiljeni lik i sad.
Nada Đurović каже…
Iskrice, lepo si ovo rekla! :o)
Unknown каже…
Ovo je dobar uvod u ono što negde pretpostavljam da želiš da kažeš ili o čemu želiš da pišeš, i ja te podržavam. Cepkanja tih misli ja imam po nekim tekstovima, upravo iz straha da se ne shvati kao gorko, jer to ljudi neće da čitaju, tumače nas ovako ili onako, ali nas ljudi i ovako tumače - pa neka barem bude onako kako zaista jeste i kako zaista misliš. Uz jutarnju kafu, gorko na gorko dobro pročisti :)
Nena3110 каже…
Bila sam van sedla, pa nisam u toku. No, ono što želim da napišem je. Upravo tako, budi to što jesi, piši o čemu želiš, meni je sve to u redu.
ja imam samo virtuelne prijatelje.
Nemam kome i nemam gde da pričam i pišem svoju muku, ako vam se ne čita , brišite me.
Srećno draga šta god radila, gde god hodila!
Nada Đurović каже…
Neno, pojam prijatelja na Netu je vrlo delikatan i diskutabilan. Što se mene tiče, pravih u životu zaista imam veoma malo, ali su mi kriterijumi za pojam PRAVI PRIJATELJ jako izoštreni... A prijatelji na Netu, eh... Ima ih, razume se... Ali ne bih se ja ograničila samo na njih.

A da pišem šta hoću naravno, pisaću. Hvala ti na lepim željama koje uzvraćam!
Анониман каже…
Tebi treba zabraniti cigarete i kafu pre postova : ) Onako ti padaju mračne misli na pamet, poput "uspavljivanja" bloga... I BAŠ mi je drago da pišeš... ali BAŠ! :*