22.3.17

Ja sam uzela...

Ljeto 1981. godine. Mjesto radnje, Đenovići. Na molu stoje članovi porodice. Tanja sa roditeljima, bratom i sestrom od strica, u gostima su kod Tanjinog brata Miloša, najstarijeg brata od tetke s majčine strane, koji sa svojom porodicom ljetuje u montažnoj kućici u vikend naselju. Kućicu je obezbedila tetka, prvoborac, nosilac Spomenice, službenica SUP-a u penziji. Tanja sa svojima ljetuje u Petrovcu.

Te godine je umro najmlađi stric. Roditelji su išli na sahranu i u povratku poveli Svetlanu, ćerku drugog strica, da bude s njima malo na moru. čak su imali i relativno bezazlenu saobraćajku usput. Da, čak i profi vozačima se to desi, a Tanjinom ocu je teško bilo naći ravnog po umijeću u njegovom fahu.

Prethodnog jutra, ili dva dana prije, Tanjin otac je otkrio da mu neko krade cigarete. Bilo je jako rano, Tanja je bila budna, ali se pravila da spava. Otac je pitao majku ko mu je uzimao cigarete iz tzv "šteke" iliti boksa. Ona nije imala pojma, naravno. Tanja je znala. Paklicu cigara uzeo je Aleksa, njen brat.
Znala je i da mora da "poturi leđa". Ipak je Aleksa imao samo 13 godina, a ona već 21.

- Ja sam uzela, mirno je rekla prekinuvši tako napetu tišinu.
- Pa ti pušiš? upitao je otac.
- Pušim, da.

Tanja ovog trenutka sjedi na nekih stotinjak i nešto jače kilometara od mjesta dešavanja, decenijama kasnije.

Zna da za pisanje nema mnogo dara, ali ima potrebu sredovječne žene da zabilježi trenutke, pomene ljude, opiše događaje, tuge, radosti, strahove i bolove.

Da piše život.

Život koji je za nju zapravo počeo trećeg proljeća odavde.


Нема коментара: