Mreža

Ljudi koje srećemo na Netu su razni… Ima ih mnogo, sa svih strana, i kao i u životu, nalazimo poznanike, možda prijatelje, možda buduće ljubavnike. Oni «dobri» su na Netu slobodniji, prisniji, bliži, otvoreniji. Oni «loši» su slobodniji da pokažu svoju lošu, mračnu stranu. Komunikacija na Netu – mač sa dve oštrice.

Kažu da je bilo svačega. Gomila laži, svetske prevare… Ne znam. Umem da procenim, čini mi se, loših iskustava nemam, jer čudne likove zaobilazim. Dobrih iskustava je more. Zahvaljujući Netu, i Nepomična se ponekad pokrene, pa putuje, privatno ili poslovno. Poslovi i stižu uglavnom preko Neta. Čarobna mreža…Dugo krstarenje preko elektronske pučine. Čitave knjige, još nepročitane na papiru, silaze u moj kompjuter za nekoliko minuta. Fotografije, reprodukcije, dokumenta razna.

Pa onda četovanje. Sve manje to radim, sužavam krug. Sve je to lepo, ali kao i u životu, i na Netu je ono sto je dragoceno – retko. Pa tako se broj mesendžera svede na jedan, a broj sagovornika na tri, u najboljem slučaju pet. Sasvim dovoljno, ponekad i previše. I to su uglavnom ljudi koji su fizički udaljeni. Sa ovima koji su blizu, više volim da ćaskam telefonom ili uživo.

Vrlo bitan na Netu je Google. Nego šta!!! Šta bih ja radila za rešavanje raznih misterija u poslu da nema pretraživača? Najveći problem mi je kako naći formulaciju, i kako, na primer, reći na nekom stranom jeziku – beneficirani radni staž. Nije bukvalno, nije, iako bi latinska rec mogla da prođe. Dolazi do pomeranja značenja, a to komplikuje moju pretragu. Onda idem od linka do linka, od asocijacije do asocijacije. A sa vremenom sam u trci stalno. Ali rešenje ipak dodje brže nego iz bilo kog dokumenta na papiru (koji su i inače daleko od savršenih…)

I tako, za svoju dušu pišem. Bez ikakvih pretenzija da to bude lepo i pametno. Uglavnom pišem svoje misli, onako kako dolaze. Kad zastanu, zastanem i ja. Kao sad.

Коментари