Možda je došlo vreme da i ja konačno nešto naučim o životu i ljudima, kad već dosad nisam.
Izvukla sam se iz blata zvanog irc, izvukla se gotovo sasvim, ostala samo tamo gde neću biti na udaru trovanja, kuloarskih priča, svojih i tuđih frustracija, ugroženih večito napaljenih muškaraca koji se gotovo svi mogu svrstati u teoretičare i/ili drkadžije iza monitora, gde niko neće izazivati moje strahove ili bolove, niko neće buditi u meni pakost, jer sebe mrzim ako sam pakosna, otišla sam, ali sam ponela za sobom i sve ono dobro, a to su veze. I poznanstva, moram dodati iako ovo liči na intervencije pri zapošljavanju.
Nakon godinu dana isplivalo je jedno, mada sam ja to stalno znala, ali eto, sve velike životne lekcije moraju da se utvrde, ponove više puta.
Mogu da koračam životnim stazama, bile one stvarne ili „virtuelne“ sa ljudima koji su jaki u svojoj ljudskosti, a ljudskost podrazumeva i trenutke straha, slabosti i sumnji. Sa ljudima koji imaju petlju da budu ono što jesu, kako u stvarnom životu, tako i „na ekranu“. Ljudima koji ne robuju predrasudama i koji znaju sve i razumeju sve, iako to ne pokazuju uvek onako kako bih ja možda očekivala.
A šta su zapravo ta moja očekivanja drugo nego te iste predrasude kojih se zapravo gnušam? Pomislim – trebalo bi tako i tako, pa će biti tako i tako, jeste, kao, omatorila ja, sazrela, svašta naučila, biće upravo tako, a onda se ispostavi da se moje navodno unapred izgrađene pretpostavke ruše kao kula od karata jer hej, nisam ja popila sve znanje i iskustvo ovog sveta, zar sam to zaista tripovala?
Došlo je vreme da prestanem da stalno nešto premeravam i da svrstavam ljude u kategorije, a to sam činila, htela ja to sebi da priznam ili ne, čak se iz nekih tekstova ovde to jasno vidi. Došlo je vreme da koračam napred uz ljude slične meni i koje ću gledati kao slične meni, kao što sam ja slična njima – ljudska smo bića, to je suština.
I moram konačno da priznam da su mi zidovi od vrlo krhkog materijala sagrađeni. Štititi se moram, izvesno je, ali i jačati, jer od svega se neću moći skloniti.
I još nešto priznajem – i jačati je lakše kada postoji podrška. Uzajamna, jer ne umem da uzimam ako ne dajem. Snaga jeste u meni, ali ponekad je zaista teško iskopati je kada se čovek tvrdoglavo trudi da to učini sam.
Ne volim mnogo da gledam napred, u svetlu budućnost odavno ne verujem. Ali i ako gledam samo u trenutak sadašnji, u kome i dalje postoje i problemi, i tuga, i strahovi, i bolovi, vidim jedan osmeh u svom srcu. I on me hrani.
13.8.07
4.8.07
This is the end…
I tako...
Ne znam sigurno da li sam na Krstarici sastavila godinu dana, ali tako je nekako...
I svašta sam naučila o sebi i o ljudima, a verovatno bih morala da budem tu još mnogo godina, pa opet ne bih sve naučila i uvek bi dolazila nova i nova iznenađenja, prijatna i neprijatna.
Generalno, ljudi – usamljeni smo i preplašeni strašno. I mnogo nas ima koji smo slobodni da budemo ili ono što smo, ili ono što nismo, SAMO IZA EKRANA. Meni lično to smeta, a ipak, iza ekrana sam malo više bila ono što sam u principu uvek IZNUTRA, a teško mi spoljašnost da uskladim sa tim. Sa tim nekim vrcavim duhom, dobrotom srca, iskrenošću, razumevanjem, pristojnom inteligencijom i dobrom sposobnošću za komunikaciju. Koje sam sakrila iza strahova, fizičkih mana i samoće. I onda se zalete razni, jer ne veruju da je baš tako loše kao što kažem, ili pak veruju da će njihov problem pored mog izgledati manje ozbiljan. Pa će se osećati veći i važniji. I tu, naravno, nastaje povređivanje. Zbog nesporazuma, uglavnom.
S druge strane, upoznala sam sjajne ljude, odlične drugare, i to mi je dovoljno. Da upoznajem druge nema potrebe, zatvorila sam krug, postoji MSN, postoje telefoni, koga nema, bez njega se može, vazda bilo i biće. Bogatija sam za jedno iskustvo koje je u krajnjem ishodu mnogo više dobro nego što je loše.
Dalje ne mogu. Ne želim više da pothranjujem svoje i tuđe frustracije i komplekse. Ne želim da se nerviram zbog sebe ili zbog drugih. Želim da budem mirna. Ne trebaju mi više nikakvi uzleti ni talasanja.
A treba mi i vreme. Za posao, za to malo stvarnog života. Vreme koga sam stravično mnogo gubila na četu.
Ovo je moje zbogom ircu, uz sve dužno poštovanje osobama koje će ovo čitati, a koje su obeležile moj „četerski period“. Jer, i čitaće samo oni koje smatram dragim poznanicima ili prijateljima :o)))))))))))))
Ne znam sigurno da li sam na Krstarici sastavila godinu dana, ali tako je nekako...
I svašta sam naučila o sebi i o ljudima, a verovatno bih morala da budem tu još mnogo godina, pa opet ne bih sve naučila i uvek bi dolazila nova i nova iznenađenja, prijatna i neprijatna.
Generalno, ljudi – usamljeni smo i preplašeni strašno. I mnogo nas ima koji smo slobodni da budemo ili ono što smo, ili ono što nismo, SAMO IZA EKRANA. Meni lično to smeta, a ipak, iza ekrana sam malo više bila ono što sam u principu uvek IZNUTRA, a teško mi spoljašnost da uskladim sa tim. Sa tim nekim vrcavim duhom, dobrotom srca, iskrenošću, razumevanjem, pristojnom inteligencijom i dobrom sposobnošću za komunikaciju. Koje sam sakrila iza strahova, fizičkih mana i samoće. I onda se zalete razni, jer ne veruju da je baš tako loše kao što kažem, ili pak veruju da će njihov problem pored mog izgledati manje ozbiljan. Pa će se osećati veći i važniji. I tu, naravno, nastaje povređivanje. Zbog nesporazuma, uglavnom.
S druge strane, upoznala sam sjajne ljude, odlične drugare, i to mi je dovoljno. Da upoznajem druge nema potrebe, zatvorila sam krug, postoji MSN, postoje telefoni, koga nema, bez njega se može, vazda bilo i biće. Bogatija sam za jedno iskustvo koje je u krajnjem ishodu mnogo više dobro nego što je loše.
Dalje ne mogu. Ne želim više da pothranjujem svoje i tuđe frustracije i komplekse. Ne želim da se nerviram zbog sebe ili zbog drugih. Želim da budem mirna. Ne trebaju mi više nikakvi uzleti ni talasanja.
A treba mi i vreme. Za posao, za to malo stvarnog života. Vreme koga sam stravično mnogo gubila na četu.
Ovo je moje zbogom ircu, uz sve dužno poštovanje osobama koje će ovo čitati, a koje su obeležile moj „četerski period“. Jer, i čitaće samo oni koje smatram dragim poznanicima ili prijateljima :o)))))))))))))
29.7.07
Trebalo je da znam…
I opet, još jednom, trebalo je da znam...
Trebalo je, jer mnogo duže živim život, trebalo je ja da slušam razum i iskustvo, trebalo je da znam da ne kaže narod uzalud – što je brzo, to je kuso, trebalo je sebe da slušam, da budem odrasla, za promenu.
Trebalo je da ostanem iza svog zida, trebalo je da znam da koliko god je čovek iskren, nekad sam sebe laže, u želji da ne povredi onog drugog ili sebe.
A znala sam da ce scenario nekako biti isti, mogu samo biti varijacije na temu, i vodila sam s njim rat zapravo, oko toga da li će me želeti ili ne, i ja njega, na kraju krajeva... A stalno sam kroz sve što je rečeno prosto vapila da ne umre ljudskost, da ne nestane topline i srdačnosti, kako god bilo.
Zaboravila sam da dečacima zapravo treba žena, a ne prijatelj. I da love dok ne ulove, a onda izgore ili zato što su previše želeli da bude nešto što inače nije pod moranje, ili zato što je želja ipak mnogo jača sa druge strane ekrana ili telefonske žice...
Zaboravila sam da ce ljudskosti nestati isto onoliko brzo koliko se brzo rodila...
Ponela me njegova mladost i nestrpljenje. Neka. Ni za čim ne žalim, samo sam jako tužna zbog ćutanja. I pamtiću ga onakvog kakav je bio na rastanku, a ja tad nisam znala da je to konačan rastanak. Jer sam verovala u ljudskost. I uvek cu misliti ono što sam mu tada rekla, da ću moliti onog nekog gore, ako postoji, da mu samo dobro daje...
Trebalo je, jer mnogo duže živim život, trebalo je ja da slušam razum i iskustvo, trebalo je da znam da ne kaže narod uzalud – što je brzo, to je kuso, trebalo je sebe da slušam, da budem odrasla, za promenu.
Trebalo je da ostanem iza svog zida, trebalo je da znam da koliko god je čovek iskren, nekad sam sebe laže, u želji da ne povredi onog drugog ili sebe.
A znala sam da ce scenario nekako biti isti, mogu samo biti varijacije na temu, i vodila sam s njim rat zapravo, oko toga da li će me želeti ili ne, i ja njega, na kraju krajeva... A stalno sam kroz sve što je rečeno prosto vapila da ne umre ljudskost, da ne nestane topline i srdačnosti, kako god bilo.
Zaboravila sam da dečacima zapravo treba žena, a ne prijatelj. I da love dok ne ulove, a onda izgore ili zato što su previše želeli da bude nešto što inače nije pod moranje, ili zato što je želja ipak mnogo jača sa druge strane ekrana ili telefonske žice...
Zaboravila sam da ce ljudskosti nestati isto onoliko brzo koliko se brzo rodila...
Ponela me njegova mladost i nestrpljenje. Neka. Ni za čim ne žalim, samo sam jako tužna zbog ćutanja. I pamtiću ga onakvog kakav je bio na rastanku, a ja tad nisam znala da je to konačan rastanak. Jer sam verovala u ljudskost. I uvek cu misliti ono što sam mu tada rekla, da ću moliti onog nekog gore, ako postoji, da mu samo dobro daje...
13.7.07
Milovanje
Dan je bio jako loš. Zapravo već prethodni je bio gadan, neke ružne i neprijatne sitnice nizale su se jedna za drugom, opet su u talasima nailazili bolovi zbog kojih sam bila i tužna, i ružna u duši, i svega mi je bilo dosta i ništa, i niko nije mogao to da promeni, a onda je svanulo novo jutro i ništa nije bilo bolje, osim što sam se jako trudila da budem razumna i da se radujem svojoj ušuškanoj svakodnevnici, ali nije me htelo, nekako.
Iritirala me je svaka sitnica, a onda su opet krenule i krupnije stvari… Opet je svašta počelo da isplivava na površinu…Uveče sam na chatu po prvi put prasnula na javnom kanalu, čak i psovala, što na mene ne liči. Onda sam se slučajno setila monodrama Josipa Pejakovića, krenula da ih skidam sa Neta, slušala ih po ko zna koji put i smejala se punim srcem.
I setila se njega. I mislila na njega. Nije mi čak nedostajao. Samo sam se smejala i mislila na njega.
Onda je došla ponoć, ono doba kada se kočija pretvara u bundevu, a cipelica ostaje izgubljena kao putokaz princu… Ponoć, doba vukodlaka i veštica… Ponoć, sat kada se susreću dve godine i kada ljudi jedni drugima žele sreću. Ponoć, sat suza i sat strasti.
Onda je zapištala ona mala elektronska naprava bez koje nam je danas teško da zamislimo život. Pogledala sam gotovo odmah, mada to obično ne činim.
Odjednom sam imala utisak kao da me miluje. Uvek odmerenim, ali tako dobro odabranim rečima, iako ih sigurno ne smišlja unapred.
Njegovo ime u gornjem levom uglu ekrana, i opet ona srdačnost, tako osetna mada iskazana tako jednostavnim i naizgled neutralnim rečima.
Odložila sam odmah telefon, znala sam da neću odgovoriti. Ne tog istog trenutka, ne tako. Nešto kasnije uzela sam ga ponovo, tek da ponovo osetim, na izdisaju ružnog dana, lepotu milovanja rečima.
Još uvek se smešim.
Iritirala me je svaka sitnica, a onda su opet krenule i krupnije stvari… Opet je svašta počelo da isplivava na površinu…Uveče sam na chatu po prvi put prasnula na javnom kanalu, čak i psovala, što na mene ne liči. Onda sam se slučajno setila monodrama Josipa Pejakovića, krenula da ih skidam sa Neta, slušala ih po ko zna koji put i smejala se punim srcem.
I setila se njega. I mislila na njega. Nije mi čak nedostajao. Samo sam se smejala i mislila na njega.
Onda je došla ponoć, ono doba kada se kočija pretvara u bundevu, a cipelica ostaje izgubljena kao putokaz princu… Ponoć, doba vukodlaka i veštica… Ponoć, sat kada se susreću dve godine i kada ljudi jedni drugima žele sreću. Ponoć, sat suza i sat strasti.
Onda je zapištala ona mala elektronska naprava bez koje nam je danas teško da zamislimo život. Pogledala sam gotovo odmah, mada to obično ne činim.
Odjednom sam imala utisak kao da me miluje. Uvek odmerenim, ali tako dobro odabranim rečima, iako ih sigurno ne smišlja unapred.
Njegovo ime u gornjem levom uglu ekrana, i opet ona srdačnost, tako osetna mada iskazana tako jednostavnim i naizgled neutralnim rečima.
Odložila sam odmah telefon, znala sam da neću odgovoriti. Ne tog istog trenutka, ne tako. Nešto kasnije uzela sam ga ponovo, tek da ponovo osetim, na izdisaju ružnog dana, lepotu milovanja rečima.
Još uvek se smešim.
9.5.07
Začarani krugovi
Ovih dana sam jako loše volje. Nipošto ne bi trebalo tako da bude, proleće je, prilično rano se budim, čak nalazim izvesno zadovoljstvo u onim svakodnevnim jutarnjim „ritualima“, pomalo brinem, doduše, da nisam previše cvrčak sada, pa da će leto (a ne zima), kao u basni, biti oskudno, jer posla nema, mrav ne mogu biti i da hoću, ali nikad se ja toga nisam previše plašila, uvek nešto iskrsne, uvek se nekako ispliva... Za naredne dane planiram neka lepa druženja, najverovatnije i neko lepo putovanje, na površini je sve jako dobro.
Na površini... Ako se čačne malo dublje, isplivava neki revolt, koji iritira... Toliko toga bih imala da kažem, mnogima u svom okruženju, stvarnom ili „virtuelnom“, a opet ćutim, jer ili nemam pravo, ili to donosi komplikacije, nesporazume, svađe, mogla bih nekoga nehotice povrediti, ili povređujem, a stalno postoji nešto što me pritiska, muči, razdražuje, sve uglavnom zato što mnogo nas živi u nekim začaranim krugovima, koje je teško prekinuti, jer mi to ne umemo, ili mazohistički nećemo, ne dajemo sebi pravo da budemo srećni ili makar zadovoljni, uvek postoje neke okolnosti koje nas sputavaju, ili mi činimo tako da nas sputavaju, kao da postoji neka kolektivna zavera sudbine protiv mnogih... Zašto, zašto je to tako?
Kada me je zdravlje opomenulo da sam ga previše zapustila i da bi posledice mogle biti jako loše po mene, trgla sam se donekle iz svoje depresivne letargije i krenula da se vraćam nekoj disciplini, krenula sam da probijam svoj začarani krug satkan od straha od života, lagano, još uvek bojažljivim koracima, ali, ipak sam krenula. Nemam pojma koliko ću istrajati na tom putu, i da li ću. Znam samo da sam između umiranja i življenja ipak izabrala da živim, „jer je život samo jedan, i do njega mi je stalo, meni je vredan“.
Jer se uvek može više, bolje, drugačije. Bez obzira na okolnosti. Ruku na srce ja to znam odavno, i prosto sam svesno tonula, prepuštajući se okolnostima. A nekada sam umela vatreno da branim svoj položaj „jadne male ja“, da ubeđujem i sebe, i druge, da drugačije ne može, dok jednom nisam probila začarani krug, krenula u samostalnost, pa posustala i vratila se, napravivši tako najveću grešku u svom životu. Sad krećem ponovo u „proboj“.
I valjda me zato užasno iritira ono što se u psihologiji naziva „efekat ogledala“, kad prepoznajem sebe ili nekadašnju sebe u drugima, kad vidim koliko ljudi zapravo živi isto kao ja, u nekom svom začaranom krugu, koji je svakome mučan, težak, na svoj način, bez obzira što okolnosti nisu uvek za sve iste.
Neko je čitavog života rob svojih roditelja, na primer. Taj deo svog kruga ću teško probiti, jer sam se svesno vratila „u gnezdo“. Moja majka je u očima svih dobra, požrtvovana majka, koja je posvetila život porodici i deci. Previše, rekla bih. Njena logika je jednostavna: Nada daje pare, i pošto ona daje pare, ona bi MORALA, bez obzira što je na prilično strogoj dijeti, da pojede to parče pite, ili proje, ili bar malu porciju špageta, jer, zaboga, to je kupljeno od njenih novaca, a i da nije sad kupljeno od njenih novaca, toliko puta ranije je dala novce, nikada joj se to neće moći nadoknaditi. A kad ja onda prasnem i uz gadnu psovku demonstrativno ustanem od stola, ona plače i izigrava mučenicu koju napada rođeno dete. Ja nemam prava da se bunim, ja nemam prava da kažem da ona postupa pogrešno jer ona je u sopstvenim očima, zaboga, idealna, sve što ona radi je dobro i ispravno, „tvoja keva je baš super“, to slušam godinama, aha, super je, svaka njoj čast, ali ja od nje ne mogu da dišem. To je samo jedan primer.
A takvih majki je mnogo. Ili očeva. Mnogo nas ima koji smo robovi nekoga ili nečega. Neko je rob svojih nemira. Neko je rob nemoguće ljubavi, jer ne voli nijednu nego baš tu, do koje je teško doći i čija odluka se stalno čeka. A i onaj sa nemirima misli da bi nemir nestao kad bi se i njegova nemoguća ljubav ostvarila (što volimo svi te nemoguće ljubavi, čudo jedno!!!!). Neko je isto rob majke, ili porodičnih okolnosti, i neće napraviti ni korak napred ka nečemu što bi moglo doneti olakšanje ili izbavljenje, naprotiv. Uvek se čuje ono famozno „ja ne mogu ovo ili ono, jer se meni desilo ovo ili ono“ ili, naprotiv, ne može da se ostvari ovo ili ono... Neko je rob nesređenih odnosa sa „voljenom“ osobom, koje je trebalo promeniti ili prekinuti odavno, a sada se više nema snage, hrabrosti, sada ćemo tražiti drugde to što nam sa tom osobom nedostaje, a njoj ako nešto kažemo, onda smo zahtevni i nezahvalni. Ili pak obrnuto, tražićemo mnogo, previše, mučeći i sebe i onog drugog, koji opet nema snage da donese odluku koja bi mu donela dobro, ma na koju stranu ta odluka bila usmerena.
Sve su to izgovori, ja da vam kažem. Bilo da smo svesni toga ili ne, lakše nam da se vrtimo u svom začaranom krugu. Da „kukamo“ kako se sudbina urotila protiv nas, kako bismo mi eto, voleli da bude drugačije, a ne može.
Ja prva, kad izađem napolje, i kad nema nikog pored mene, hodam do poslednjeg mogućeg oslonca, makar to bila i živa ograda, bitno je da nečeg tu ima. I onda tu stanem. I kažem – ne mogu. Jer me parališe strah, jer sam dozvolila da me pobedi patologija. A vrlo dobro znam da mogu, i vrlo dobro znam da moram ne da pobedim svoj strah, već da se s njim pomirim, da shvatim šta „pokušava da mi kaže“. Kao što će neko reći da ne može da radi jer „ima strah od ljudi“. Jasno, to se zove socijalna fobija, ali i to iziskuje rad na sebi, a ne prostu konstataciju: „tako je, i šta ja tu mogu“. Neko drugi će „tražiti posao, moleći Boga da ga ne nađe“, jer onda mora iz začaranog kruga, jer onda mora da se trudi, da ulaže psihofizički napor, a pošto je sve to jako teško, a otpor prema obavezi strašno jak, onda će naći prvi dobar izgovor da taj posao napusti. I da kuka kako nema para, naravno. Ili će naći posao u propaloj firmi koja ne plaća. I opet neće imati para, naravno.
U međuvremenu, život prolazi, a mnogo nas sedi i bespomoćno gleda kako vreme curi, kako se nižu dani, meseci, godine u kojima se vrtimo umesto da idemo napred.
Naravno, nekada su okolnosti koje nas sputavaju zaista opravdane, i nije uvek lako biti optimista. Ali isto tako, ima ljudi koji su veliki borci, uvek spremni da se suoče i sa najvećom nevoljom, čak i tragedijom. Nedavno sam gledala film o onom četvrtom avionu čiji putnici i posada su 11. septembra 2001. u Americi odlučili da se žrtvuju da bi sprečili tragediju većih razmera. Kćerka zove majku da bi joj rekla zbogom, jer zna da avion u kome se nalazi nikada neće sleteti. Majka nalazi najtoplije reči roditeljske ljubavi, smirenim glasom razgovara sa kćerkom pružajući joj podršku u trenucima kada ona gleda smrti u oči. Ima li boljeg načina da pomogne svom detetu, iako bi sigurno najradije urlala od bola i očaja?
Postoji još nešto – sve je stvar izbora. Ako izaberem da tonem, onda neću da kukam, već ću da tonem dok ne potonem. Kao onaj čovek kome je lekar rekao da neće živeti duže od godinu dana ako ne ostavi cigarete. On je rekao : „Dobro, neću živeti duže od godinu dana, jer neću ostaviti cigarete“; Nije ih ostavio i ubrzo je umro. Neproverena priča, ali lepo ilustruje ovo što želim da kažem. On je svoj izbor napravio. On je presekao začarani krug i izabrao zadovoljstvo, makar ono vodilo u smrt.
Može i tako. Mnogo sam se raspisala danas, dosta za ovaj put.
Na površini... Ako se čačne malo dublje, isplivava neki revolt, koji iritira... Toliko toga bih imala da kažem, mnogima u svom okruženju, stvarnom ili „virtuelnom“, a opet ćutim, jer ili nemam pravo, ili to donosi komplikacije, nesporazume, svađe, mogla bih nekoga nehotice povrediti, ili povređujem, a stalno postoji nešto što me pritiska, muči, razdražuje, sve uglavnom zato što mnogo nas živi u nekim začaranim krugovima, koje je teško prekinuti, jer mi to ne umemo, ili mazohistički nećemo, ne dajemo sebi pravo da budemo srećni ili makar zadovoljni, uvek postoje neke okolnosti koje nas sputavaju, ili mi činimo tako da nas sputavaju, kao da postoji neka kolektivna zavera sudbine protiv mnogih... Zašto, zašto je to tako?
Kada me je zdravlje opomenulo da sam ga previše zapustila i da bi posledice mogle biti jako loše po mene, trgla sam se donekle iz svoje depresivne letargije i krenula da se vraćam nekoj disciplini, krenula sam da probijam svoj začarani krug satkan od straha od života, lagano, još uvek bojažljivim koracima, ali, ipak sam krenula. Nemam pojma koliko ću istrajati na tom putu, i da li ću. Znam samo da sam između umiranja i življenja ipak izabrala da živim, „jer je život samo jedan, i do njega mi je stalo, meni je vredan“.
Jer se uvek može više, bolje, drugačije. Bez obzira na okolnosti. Ruku na srce ja to znam odavno, i prosto sam svesno tonula, prepuštajući se okolnostima. A nekada sam umela vatreno da branim svoj položaj „jadne male ja“, da ubeđujem i sebe, i druge, da drugačije ne može, dok jednom nisam probila začarani krug, krenula u samostalnost, pa posustala i vratila se, napravivši tako najveću grešku u svom životu. Sad krećem ponovo u „proboj“.
I valjda me zato užasno iritira ono što se u psihologiji naziva „efekat ogledala“, kad prepoznajem sebe ili nekadašnju sebe u drugima, kad vidim koliko ljudi zapravo živi isto kao ja, u nekom svom začaranom krugu, koji je svakome mučan, težak, na svoj način, bez obzira što okolnosti nisu uvek za sve iste.
Neko je čitavog života rob svojih roditelja, na primer. Taj deo svog kruga ću teško probiti, jer sam se svesno vratila „u gnezdo“. Moja majka je u očima svih dobra, požrtvovana majka, koja je posvetila život porodici i deci. Previše, rekla bih. Njena logika je jednostavna: Nada daje pare, i pošto ona daje pare, ona bi MORALA, bez obzira što je na prilično strogoj dijeti, da pojede to parče pite, ili proje, ili bar malu porciju špageta, jer, zaboga, to je kupljeno od njenih novaca, a i da nije sad kupljeno od njenih novaca, toliko puta ranije je dala novce, nikada joj se to neće moći nadoknaditi. A kad ja onda prasnem i uz gadnu psovku demonstrativno ustanem od stola, ona plače i izigrava mučenicu koju napada rođeno dete. Ja nemam prava da se bunim, ja nemam prava da kažem da ona postupa pogrešno jer ona je u sopstvenim očima, zaboga, idealna, sve što ona radi je dobro i ispravno, „tvoja keva je baš super“, to slušam godinama, aha, super je, svaka njoj čast, ali ja od nje ne mogu da dišem. To je samo jedan primer.
A takvih majki je mnogo. Ili očeva. Mnogo nas ima koji smo robovi nekoga ili nečega. Neko je rob svojih nemira. Neko je rob nemoguće ljubavi, jer ne voli nijednu nego baš tu, do koje je teško doći i čija odluka se stalno čeka. A i onaj sa nemirima misli da bi nemir nestao kad bi se i njegova nemoguća ljubav ostvarila (što volimo svi te nemoguće ljubavi, čudo jedno!!!!). Neko je isto rob majke, ili porodičnih okolnosti, i neće napraviti ni korak napred ka nečemu što bi moglo doneti olakšanje ili izbavljenje, naprotiv. Uvek se čuje ono famozno „ja ne mogu ovo ili ono, jer se meni desilo ovo ili ono“ ili, naprotiv, ne može da se ostvari ovo ili ono... Neko je rob nesređenih odnosa sa „voljenom“ osobom, koje je trebalo promeniti ili prekinuti odavno, a sada se više nema snage, hrabrosti, sada ćemo tražiti drugde to što nam sa tom osobom nedostaje, a njoj ako nešto kažemo, onda smo zahtevni i nezahvalni. Ili pak obrnuto, tražićemo mnogo, previše, mučeći i sebe i onog drugog, koji opet nema snage da donese odluku koja bi mu donela dobro, ma na koju stranu ta odluka bila usmerena.
Sve su to izgovori, ja da vam kažem. Bilo da smo svesni toga ili ne, lakše nam da se vrtimo u svom začaranom krugu. Da „kukamo“ kako se sudbina urotila protiv nas, kako bismo mi eto, voleli da bude drugačije, a ne može.
Ja prva, kad izađem napolje, i kad nema nikog pored mene, hodam do poslednjeg mogućeg oslonca, makar to bila i živa ograda, bitno je da nečeg tu ima. I onda tu stanem. I kažem – ne mogu. Jer me parališe strah, jer sam dozvolila da me pobedi patologija. A vrlo dobro znam da mogu, i vrlo dobro znam da moram ne da pobedim svoj strah, već da se s njim pomirim, da shvatim šta „pokušava da mi kaže“. Kao što će neko reći da ne može da radi jer „ima strah od ljudi“. Jasno, to se zove socijalna fobija, ali i to iziskuje rad na sebi, a ne prostu konstataciju: „tako je, i šta ja tu mogu“. Neko drugi će „tražiti posao, moleći Boga da ga ne nađe“, jer onda mora iz začaranog kruga, jer onda mora da se trudi, da ulaže psihofizički napor, a pošto je sve to jako teško, a otpor prema obavezi strašno jak, onda će naći prvi dobar izgovor da taj posao napusti. I da kuka kako nema para, naravno. Ili će naći posao u propaloj firmi koja ne plaća. I opet neće imati para, naravno.
U međuvremenu, život prolazi, a mnogo nas sedi i bespomoćno gleda kako vreme curi, kako se nižu dani, meseci, godine u kojima se vrtimo umesto da idemo napred.
Naravno, nekada su okolnosti koje nas sputavaju zaista opravdane, i nije uvek lako biti optimista. Ali isto tako, ima ljudi koji su veliki borci, uvek spremni da se suoče i sa najvećom nevoljom, čak i tragedijom. Nedavno sam gledala film o onom četvrtom avionu čiji putnici i posada su 11. septembra 2001. u Americi odlučili da se žrtvuju da bi sprečili tragediju većih razmera. Kćerka zove majku da bi joj rekla zbogom, jer zna da avion u kome se nalazi nikada neće sleteti. Majka nalazi najtoplije reči roditeljske ljubavi, smirenim glasom razgovara sa kćerkom pružajući joj podršku u trenucima kada ona gleda smrti u oči. Ima li boljeg načina da pomogne svom detetu, iako bi sigurno najradije urlala od bola i očaja?
Postoji još nešto – sve je stvar izbora. Ako izaberem da tonem, onda neću da kukam, već ću da tonem dok ne potonem. Kao onaj čovek kome je lekar rekao da neće živeti duže od godinu dana ako ne ostavi cigarete. On je rekao : „Dobro, neću živeti duže od godinu dana, jer neću ostaviti cigarete“; Nije ih ostavio i ubrzo je umro. Neproverena priča, ali lepo ilustruje ovo što želim da kažem. On je svoj izbor napravio. On je presekao začarani krug i izabrao zadovoljstvo, makar ono vodilo u smrt.
Može i tako. Mnogo sam se raspisala danas, dosta za ovaj put.
12.4.07
Men' se dušo od tebe ne rastaje
Nije važno odakle sam
Sve dok znadeš kuda putujem
Deralo me sedam mora
Gorka kora ljute nevolje
Pospana sam i muka mi je. Ipak sedim i razgovaram, jer mi je prijatno, opuštena sam, naslanjam glavu na ruke, vidim ga kao kroz neku polumaglu, nalazim se u nekom međustanju, on deluje uzdržano, kao i uvek, ali uvek i sa svojim prijatnim osmehom, uvek sa oštroumnim i duhovitim odgovorima ili komentarima, tipa „kapiram te skroz, ali lepo mi je da se pravim blesav, a znam da ti sve razumeš“... Ponekad se zakikoćem tiho, ponekad nasmejem glasno, tiho je, noć je, spavala bih i ne bih, ostavila bih ga samog, i ne bih, a on ostaje tu, osećam sigurnost kakvu odavno nisam, osećam neku prirodnu srdačnost, osećam da me razume mnogo više nego što to prvi utisak odaje...
To što brodi ne mogu da prevale
Čovjek umije
Men' se dušo od tebe ne rastaje
Nekako sam blesavo raznežena iako znam da on nije došao da bi ostao, da će dolaziti i odlaziti, da je ono što je dragoceno uvek teško dostižno… Grlo mi se steže kao da ga… ne, ne, nije to, ne volim ga, samo mi je drag, samo mi je dobar, samo mi donosi radost i mir.
Tamo gdje se vali lome
Ostavljaju prostor otvoren
Ispada se vrlo lako
No se zato teško uspinje.
I on mi je pružio ruku, i on pokušava na svoj uvijeni način da me podrži i ohrabri, ni on mi ne da da tonem, osim ako ne krenem da tonem u onaj slatki vrtlog u kome žive boje prašte poput veličanstvenog vatrometa, tada i on tone zajedno sa mnom, prepuštamo se putovanju do neistraženih dubina da bismo se opet vinuli, zajedno, visoko, do nekog čardaka ni na nebu, ni na zemlji, oko koga se eksplozija boja stišava i donosi opet spokoj, sigurnost, ljudsku toplinu.
Moj se napor odbija od stijene
Hridi kamene
Men' se dušo od tebe ne rastaje.
Rastajemo se kasno, kaže da će možda ponovo doći uskoro, a onda se pojavljuje i mnogo pre nego što sam mu se nadala. Ne ostaje dugo, ali ja ostajem sa muzikom i pisanjem… Kad je tu, kad ga gledam, kad razgovaramo, ne nalazim uvek prave reči, ili ne smem da ih kažem, plašim se, jer se ja uvek plašim, i ne želim da ga opterećujem, mada znam da bi mi sad rekao : « Ne opterećuješ me, zašto se uvek nečeg plašiš ? »
Onda bih se ja, kao i obično, postidela što pričam budalaštine.
Sve dok znadeš kuda putujem
Deralo me sedam mora
Gorka kora ljute nevolje
Pospana sam i muka mi je. Ipak sedim i razgovaram, jer mi je prijatno, opuštena sam, naslanjam glavu na ruke, vidim ga kao kroz neku polumaglu, nalazim se u nekom međustanju, on deluje uzdržano, kao i uvek, ali uvek i sa svojim prijatnim osmehom, uvek sa oštroumnim i duhovitim odgovorima ili komentarima, tipa „kapiram te skroz, ali lepo mi je da se pravim blesav, a znam da ti sve razumeš“... Ponekad se zakikoćem tiho, ponekad nasmejem glasno, tiho je, noć je, spavala bih i ne bih, ostavila bih ga samog, i ne bih, a on ostaje tu, osećam sigurnost kakvu odavno nisam, osećam neku prirodnu srdačnost, osećam da me razume mnogo više nego što to prvi utisak odaje...
To što brodi ne mogu da prevale
Čovjek umije
Men' se dušo od tebe ne rastaje
Nekako sam blesavo raznežena iako znam da on nije došao da bi ostao, da će dolaziti i odlaziti, da je ono što je dragoceno uvek teško dostižno… Grlo mi se steže kao da ga… ne, ne, nije to, ne volim ga, samo mi je drag, samo mi je dobar, samo mi donosi radost i mir.
Tamo gdje se vali lome
Ostavljaju prostor otvoren
Ispada se vrlo lako
No se zato teško uspinje.
I on mi je pružio ruku, i on pokušava na svoj uvijeni način da me podrži i ohrabri, ni on mi ne da da tonem, osim ako ne krenem da tonem u onaj slatki vrtlog u kome žive boje prašte poput veličanstvenog vatrometa, tada i on tone zajedno sa mnom, prepuštamo se putovanju do neistraženih dubina da bismo se opet vinuli, zajedno, visoko, do nekog čardaka ni na nebu, ni na zemlji, oko koga se eksplozija boja stišava i donosi opet spokoj, sigurnost, ljudsku toplinu.
Moj se napor odbija od stijene
Hridi kamene
Men' se dušo od tebe ne rastaje.
Rastajemo se kasno, kaže da će možda ponovo doći uskoro, a onda se pojavljuje i mnogo pre nego što sam mu se nadala. Ne ostaje dugo, ali ja ostajem sa muzikom i pisanjem… Kad je tu, kad ga gledam, kad razgovaramo, ne nalazim uvek prave reči, ili ne smem da ih kažem, plašim se, jer se ja uvek plašim, i ne želim da ga opterećujem, mada znam da bi mi sad rekao : « Ne opterećuješ me, zašto se uvek nečeg plašiš ? »
Onda bih se ja, kao i obično, postidela što pričam budalaštine.
18.3.07
Utopiti se u masi
Udjem jutros, kao i svakog jutra, na jedini kanal na Krstarici na koji još idem, na mili nam 33+, gde sam upoznala popriličan broj simpatičnih i dragih ljudi, pa i onih manje simpatičnih i manje dragih ali opet, nekako sam volela da idem tamo, iako velike kanale ne volim, iako mi je teško da pratim, iako me smaraju privovi, dobro, zaključam ja to često, ali volim ponekad sa nekim poznatim da progovorim koju na privu, mislim na ove što nisu na mojoj MSN listi.
I baš bila simpatična priča, ali meni teško da pratim, ovamo blinkaju pvt prozori, koje uredno zatvaram, na javnom stalno neko ulazi i izlazi, a zamislite još kad krene banovanje, pogubi se čovek.
Ja već izvesno vreme priželjkujem da ljude koji prave dobru atmosferu na javnom kanalu, i/ili sa onima sa kojima je prijatno razgovarati na ovu ili na onu temu, vidim na nekom manjem kanalu, gde nema svih ovih nepovoljnosti koje pominjem. Takav kanal postoji, na drugom serveru. Pošto ovde smem da reklamiram, onda ću napisati: http://www.talasanje.com i irc.talasanje.com za chat, mada na sajtu sve piše.
E sad sve bi to bilo lepo, ali navika je čudo, a i psihologija utapanja u masu izgleda suvereno vlada ircom. Još pre nekoliko dana pokušala sam neke ljude da «dovedem» na mali server, neki su došli, neki su se regovali na sajt, ali niko nije ostao. Činjenica je da se tamo ne priča mnogo, ili ne uvek. Naravno, za animiranje su potrebni «rođeni animatori», a mis svi uđemo na talasanje, a onda ili blejimo po Krsti, ili drugde po Netu, ili na MSN-u, i onda se čudimo što je često tišina.
Izložim ja ovaj moj «problem» jednom irceru koji dolazi na oba servera, a on meni kaže da on baš voli velike kanale jer tamo prolazi neprimećen (where's the point?) , a i može da lupeta koliko mu je volja (malo kontradiktorno, al' dobro, možda ja nešto nisam razumela). Kao da na talasanju ne može? Tek tamo može!!!!
Pokušam ja jednom opštom porukom da zainteresujem još neke ljude za «mali server», odziv, nikakav. Vole ljudi gužvu, pa to ti je.
E pa meni je gužva dosadila. Znam, koga nema, bez njega se može, neću nikome nedostajati. Više će meni nedostajati atmosfera sa kanala. Ipak, «stavila sam na vagu» prednosti i nedostatke velikog kanala u odnosu na mali. «Pobedio je» mali. Ne zato što ću tu biti primećenija, prosto zato što je prijatnije i lakše se prati.
Ovaj tekst će možda biti uvod u nešto što će ličiti na studiju o psihologiji chattera, koju najozbiljnije imam nameru da napišem, samo kad me ne bude mrzelo.
I naravno, podrazumeva se da su svi oni koji se prepoznaju u kategoriji «dragi i simpatični» dobrodošli na malom serveru.
I baš bila simpatična priča, ali meni teško da pratim, ovamo blinkaju pvt prozori, koje uredno zatvaram, na javnom stalno neko ulazi i izlazi, a zamislite još kad krene banovanje, pogubi se čovek.
Ja već izvesno vreme priželjkujem da ljude koji prave dobru atmosferu na javnom kanalu, i/ili sa onima sa kojima je prijatno razgovarati na ovu ili na onu temu, vidim na nekom manjem kanalu, gde nema svih ovih nepovoljnosti koje pominjem. Takav kanal postoji, na drugom serveru. Pošto ovde smem da reklamiram, onda ću napisati: http://www.talasanje.com i irc.talasanje.com za chat, mada na sajtu sve piše.
E sad sve bi to bilo lepo, ali navika je čudo, a i psihologija utapanja u masu izgleda suvereno vlada ircom. Još pre nekoliko dana pokušala sam neke ljude da «dovedem» na mali server, neki su došli, neki su se regovali na sajt, ali niko nije ostao. Činjenica je da se tamo ne priča mnogo, ili ne uvek. Naravno, za animiranje su potrebni «rođeni animatori», a mis svi uđemo na talasanje, a onda ili blejimo po Krsti, ili drugde po Netu, ili na MSN-u, i onda se čudimo što je često tišina.
Izložim ja ovaj moj «problem» jednom irceru koji dolazi na oba servera, a on meni kaže da on baš voli velike kanale jer tamo prolazi neprimećen (where's the point?) , a i može da lupeta koliko mu je volja (malo kontradiktorno, al' dobro, možda ja nešto nisam razumela). Kao da na talasanju ne može? Tek tamo može!!!!
Pokušam ja jednom opštom porukom da zainteresujem još neke ljude za «mali server», odziv, nikakav. Vole ljudi gužvu, pa to ti je.
E pa meni je gužva dosadila. Znam, koga nema, bez njega se može, neću nikome nedostajati. Više će meni nedostajati atmosfera sa kanala. Ipak, «stavila sam na vagu» prednosti i nedostatke velikog kanala u odnosu na mali. «Pobedio je» mali. Ne zato što ću tu biti primećenija, prosto zato što je prijatnije i lakše se prati.
Ovaj tekst će možda biti uvod u nešto što će ličiti na studiju o psihologiji chattera, koju najozbiljnije imam nameru da napišem, samo kad me ne bude mrzelo.
I naravno, podrazumeva se da su svi oni koji se prepoznaju u kategoriji «dragi i simpatični» dobrodošli na malom serveru.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
