Dve priče, jedan zaključak

I tako, Internet...

Upoznam ja nekog za koga mi se učini da mi je prijatelj, kao što sam ja njemu bila. Malo komplikovana situacija, koja bi se nekom sa strane učinila dvosmislena, čak se malo učinila dvosmislena i nama, ali smo suštinu znali - prijatelji smo bili i ostajemo, kako god... Svakakvih osećanja je bilo, osim fizičke privlačnosti. Nikada to jedno drugom nismo otvoreno rekli, što se mene tiče, jako sam čuvala njegovu mušku sujetu, a on je mislio da ću se zaljubiti kao i druge... Ako sam i bila skliznula malo na tu stranu, to sigurno nije bilo zbog njegovog izgleda.

Bila sam slepa i nisam shvatila da će pobeći i od mene, kao što beži od svih. Možda sam zato podsvesno napravila jedan radikalan potez, prosto kao da mu olakšam taj beg za koji sam negde intuitivno osetila da se sprema... I zaista, kao da je jedva dočekao, ili je pak i on bio previše povređen, mada sad, kad se već sve stišalo, čisto sumnjam u to. Pokušala sam da ispravim grešku, čak nekoliko puta, i naišla na zid ćutanja. Sa nekim sa kime sam se viđala i uživo i sa kojim sam mislila da sam bliska. Bolelo je jako, a onda je krenula da se dešava priča druga. Jer u suštini, svi smo gladni nežnosti ili nečega što na to liči...

U drugoj priči sam upoznala nekog prema kome sam osetila upravo jedinu stvar koju prema onom prvom nisam, a to je jaka fizička privlačnost. Počeli smo da se viđamo sticajem okolnosti. Poslala sam signale. Dobila odgovor, koji me je uzrdmao iz temelja upravo u tom smislu. Bez ljubavi, recimo da je bila, i ostala, jedna ljudska naklonost. Recimo da sam dobila odgovor danas. Sutra je došao sa pričom da "nije do mene, nego do njega", ali da on dalje ne želi tako. Klasika. Malo sam plakala, malo se smejala, malo provocirala... Krene nešto opet... I opet stane... sad dok ovo pišem, pred očima mi je onaj crtani o Dušku Dugoušku u kome Elmer ima magareće uši, a ispod piše ASSHOLE. A opet sam se trudila da razumem. U borbi između moje ljudskosti i mojih nemira i slabosti, zasad je pobedila ljudskost. Valjda ću izdržati.

Zaključak: muškarci beže od mene - žene. Vide u meni prijatelja ili poslovnog saradnika, već prema tome. Ponekad i jedno, i drugo. Hoću li ja ikada naučiti lekciju?

I znam, problem imaju oni, u suštini... Ali nije samo to... Problem imam i ja. Pukotina na pukotinu ide...

Kako da naučim da budem velika? A?

Коментари

Анониман каже…
Kako postati veliki/a ?
Pa nista, kupi vece stikle. :)