Poslednji muškarac u mom životu

Poslednji muškarac u mom životu je pametan i privlačan. I interesantan jako.
Poslednji muškarac u mom životu priča, a ja slušam.
Kad ja pričam, on ne sluša, ispostavilo se.
Ili menja temu.

Ali nema veze.

Najvažnije je sledeće: ja htela, ja započela, on se čupao koliko je mogao, ja pritiskala, a on šta će... Muško je...

Zaboravila sam gde mi je mesto. Zaboravila sam da za mene privlačni i pametni nisu.
Zaboravila sam da je moje mesto u virtuelnom svetu, ispred ekrana, u nekoj virtuelnoj vezi, sa nekim ko ima iste bolove kao i ja.

Džabe ga bilo, ja se zaletim sa svojim skresanim krilima, jer skresali su mi ih tako razni kojima sam davala svoje perje da oni polete... Onda naravno tresnem debelom guzom o tvrdu zemlju, jer, za mene život nije.

Jer ja ne verujem ni u ljubav, ni u drugu polovinu jabuke, žao mi je.
Ne umem da volim, a stalno me nešto nabeđuju kako sam zaljubljena.

Nisam ja bre iz te priče.

Poslednji muškarac u mom životu je mislio da mora da popusti i da posle mora da se pravda. Nije morao ni jedno, ni drugo.

Gotivan je lik neviđeno. Nije mi žao što mi se desio, žao mi je samo što sam to – iznudila.

Коментари

Lady_1 каже…
Niko nikog ne moze da natera da hoce ono sto nece. Ucini mi uslugu..ponavljaj malo ono sto drugi misle o tebi, a glasi: Ti si divna i tako (ne)pomicna, ti si Nada, sa velikim N.To ponavljaj sebi na svakih pet minuta..bice dovoljno za pocetak terapije. :)
Lady_1 каже…
Zaboravila sam da ti kazem..svrati na svratiliste (otvorih i ja blog, zamisli.. Zove se jos i Put kojim se (stalno) ide. Znaces zasto. :)
Nada Đurović каже…
lady_1 hvala! Usla sam u tvoj blog i polako citam i zastaje mi dah! E vidis, ja na takva osecanja, a samim tim i na izrazavanje takvih osecanja, odavno nisam sposobna.

I jako mi cudno zvuci kad napises da sam divna. Lepo od tebe, ali ja sam daleko od toga :o))))

Ali je sve ovo prilicno komplikovano za objasniti....
Анониман каже…
E moram da se umesam...ne sumnjaj nikad u to da zasluzujes svako postovanje od nas obicnih, smrtnih ljudi...Onaj ko ne uvidja koliko vredis, lud je...
Sve je prolazno...mnogi svojom prolaznoscu ostavljaju trag...ali ti ostajes...jos stamenija u svojoj pojavi...
Mozda drugi trose tvoja krila, ali nikada nije kasno da se ona obnove i za jos jedan let...pero po pero, borba sa visinama i vetrom...velicanstveni prizor Sunca u svoj njegovoj velicini, pa onda i nek sagorimo...vredelo je!
A.