Afera zvana ugovor, drugi deo...

Ovaj post mora imati uvodnu priču  - o moja dva štampača.

Imam odavno laserski štampač, ali zbog nemara ovdašnjih punjača valjka sa tonerom, ostavlja mi ravnomerne fleke po desnoj strani, a već je prilično na izdisaju, to jest, i toner je na izdisaju, a i sam štampač je prilično star. O svemu tome sam već pričala u postu o moranju ili nemoranju, al'ako te mrzi da čitaš, a nisi, da prepričam.

U nekom trenutku sam kupila inkdžet, onaj 3 u 1 za sitne pare, iz fazona, da tu i tamo mogu da odštampam nešto u boji, plus ima i fotokopir i skener. Razume se, pošto su kertridži skupi (a ovi moji, kao za bedu, ne mogu da se pune), taj inkdžet je uglavnom skupljao prašinu. Donedavno... A zašto donedavno? Eeeeeeee, tu sledi priča.

Pričala sam već, dakle, o tome kako me neka francuska agencija cima da potpišem I POŠALJEM POŠTOM neki tupavi ugovor, tek da se ispuni neka administrativna formalnost, i gnjave me s tim već godinu dana. Ja na glupi ugovor ne mislim, poslah im onomad, kako i ispričah ovde, elektronsku verziju da bi mogli da mi pošalju posao (uh, veliku uslugu mi čine, posao koji sam velikodušno pogodila za 50 evra jer ima dosta kopi/pejsta, al' oko kopi/pejsta često ima više cimanja nego oko prevođenja).

Nedavno me cimnu ponovo da im pošaljem tupavi ugovor. Ja ih priupitam šta je toliko bitno da ne važi elektronska verzija i nabrojim im sve razloge zbog kojih mi ne odgovara da im šaljem poštom, uključujući i priču o troškovima i skupim kertridžima. Ipak, kažem da ću se potruditi da im ugovor pošaljem čim pre.

I ajd' kupe se ti kertridži (koje ne bih kupovala da nije bilo tog ugovora), pa ajd' kad već kupujem, da kupim i ove u boji, znam, nisam morala, al' šta sad, neka imam. 4 x 840 dinara = 3360 dinara. Odštampam, ispotpisujem, adresiram, pa ću kao danas da im pošaljem.

Utom saznam da su uplatili tih 50 (mislim ja, 50) evra. Ispostavi se da nije 50, nego 40. Minus provizija - dobijam 37 evra. Dakle, kertridži, koverte, gorivo, cimanje, plus budući poštanski troškovi (ajd' da sad tražim dlaku u jajetu, pa da pomenem i šest potpisa i 28 parafa, smor...), sve to već vredi više od 50 evra, dakle, ne samo da sam na nuli, nego sam i u minusu 10 evra (proviziju ne računam, nju bih platila svakako).

Napišem im mail. Nisu se udostojili da mi odgovore. Ja im ugovor poslala nisam, niti ću, ako mi ne refundiraju SVE troškove. Dakle, onih 10 evra plus još 50 za pripremu i slanje ugovora. Mada, koliko su mi se smučili, bolje da im ne šaljem ništa i da ih zaboravim.

Nikad nisam bila škrtica, štaviše, rasipnik sam veliki (zato sam večito bez para). Al' ovde sam baš pobesnela i naplatila bih im i stoti deo centa, kad bih mogla.

Jer sve nekako, al' da me neka agencija iz neke francuske selendre pravi magarcem, e, to mi se nimalo ne sviđa!

Коментари

OljaKa каже…
Stvarno bezobrazluk. Ako su već formalisti, a jesu, onda nek to budu i kad su pare u pitanju.
Анониман каже…
Merd! :D