Još jedna retrospektiva

Možda ovo nije dobro, ali u novu godinu ulazim sa velikom količinom beznađa i ogorčenosti. Razloga ima previše da bih ih ovde sve navodila, i nijedan se ne vrti oko mog pupka, što me raduje.

U prošloj godini se nije, što se mene lično tiče, desilo ništa spektakularno u odnosu na prethodnu, za razliku od 2011., kada je stigao Aleksa. O Aleksi ću opširnije drugom prilikom...

Jedno drugo dete mi je bilo povod, naglašavam, povod, da se jako razočaram u ljude generalno. Imala sam priliku da se uverim da smo uglavnom svi mi zapravo egocentrici i da je naša humanost čisto deklarativna. Ali ne razumem poriv koji pokreće čoveka da samo LAJKUJE post koji sasvim očigledno treba ŠEROVATI što više. Onda se bolje napravi lud(a), nemoj raditi ništa...

I u prošloj godini smo se, bar većina nas, borili za hleb nasušni i jurili svaku paru, a da će u ovoj novoj biti bolje, čisto sumnjam. Sve se nešto pribojavam da će biti gore. I opet, bila bih nepoštena kad sebe ne bih posula pepelom - mogu, kad se uzme prosek, da zaradim vrlo pristojno, a to što i ja moram da se borim je posledica mog rasipništva i neumeća organizovanja kućnog budžeta. Znači, ovde pričam o ljudima koji rintaju mnogo za male pare, i nisu u mogućnosti da postupe drugačije. Svima skidam kapu za snalažljivost.

O tome da su sve vrednosti poremećene neću, jer to nije problem nastao u 2013. godini, već mnogo ranije.

Već sam ovde pisala o tome da lično za sebe nade više nemam (paradoksalno kad ti ime to znači, al' tako je). Živim od danas do sutra i istinski umem da uživam u nekim sitnicama, trudim se, da me ne bi dotukle "krupnice".

Šta želim sebi? Da se pokrenem, ako budem mogla.

Šta želim tebi? Da budeš čovek, ljudsko biće, u najlepšem smislu te reči. 

Коментари

Анониман каже…
Mak po mak pomakni se
mic po mic pomiči se
uspeh tebe čeka
odmah iza ćoška
Nada Đurović каже…
Hvala u svakom slučaju, ali - ovo je komentar od Marti Misterije, valjda :o))))

Sad ću ja to da promenim... Gledanje u pasulj mi baš ne ide od ruke...
Negoslava каже…
Mislim da te razumem. Ne daj se. Nadaj se.
OljaKa каже…
Ti si uhvatila talas, ipak, jer kako si rekla, živiš od danas do sutra, što i jeste cilj življenja, ako ćemo da gledamo realno na život u celini. Druga je stvar što smo naučeni, smo se naučili, da kontrolišemo, maksimalno sve što možemo, a hteli bismo i što ne možemo, e onda gubimo tlo pod nogama jer stvari, život, izmiču našoj kontroli. Mnogo je bolje živeti danas, trenutak, jer u suštini onda zbog straha ne propuštamo ništa draga moja Nado, tako da, živimo od danas do sutra i uživajmo maksimalno u tome koliko god, jer, ko zna, možda nam sutra izmakne! ;)
Nena3110 каже…
Eh, baš kao da sam ja pisala, od reči do reči...hvala ti.
Od suza, koje su kontraproduktivne, ali ih ne mogu zadržati i progutati, ja ne umem ni da napišem nešto...ko želi da čita o patnji i bolu.
Do nedavno sam se nešto koprcala, sve više se predajem, samo zadnjim atomima snage uspevam da korektno radim svoj posao, jer sam hranilac porodice, ne smem ga izgubiti.
Neće biti bolje, za mene nikada, možda za moju unučad, ako ih uopšte budem imala.
Анониман каже…
Тежак пост, али такав је и живот... И ја сам се на свом блогу дотакла неких тужних тема, и то баш ових дана, али иако сам некога тиме растужила - ипак сам том неком показала да постоје људи способни за саосећање... Некако нам је обома лакше...
А ја ћу теби, такође, пожелети да ОСТАНЕШ човек, у најлепшем смислу те речи, јер само тада ћеш моћи да се покренеш!
Nada Đurović каже…
Devojke, hvala vam na komentarima, znače mi... Negoslava, sigurno me razumeš, u to nimalo ne sumnjam. Snežana, možda globalno neće biti bolje, ali u svakom beznađu i potonuću postoje makar svetle iskrice... Olja, odlično si ovo formulisala, pogotovo ovo na kraju!
suZa, istina je da ljudi ne vole da čitaju "mračne" misli, ali se mnogi, na žalost, u njima prepoznaju...