Nešto 'nako...

E 'vako. Posla imam, al' je lijep. Imam čak i dva, i oba su lijepa. Jedan je lakotan i lijep, a za drugi treba mozgati, iako je i on lijep.

Al' jopet, ne merem ja brez mog baksuzluka, da ne napišem koju vođe kad treba raditi. A i da me ne zaboraviš, da ne uvene narcis bijeli.

Sad neko misli da sam ja namjerno počela 'vako pisati, jer vidim, dobro ide ljud'ma što se raznih dijalekata u pisanju late. A ja jok! Napisala  "'vako", pa mi nekako prirodno došlo da napišem "lijep", pa onda to tako krenulo... A i lijepo, je, brate! Ođe valjda ne zalaze oni koji se gnušaju "Bosančina", a i da zalaze, mogu da me poljube tamo đe sam najšira!

A da ti imam nešto pričati, e baš i nemam, pa nisam ja Josip Pejaković,  nisam putovala s pitom u Kugensave. Sve ti je u mene po starom (čitati pOstarom), a ni ja baš više nisam mlada, al' to već znaš. Probudim se ujutro nekako, pomislim - dobre 'e, mrdam, živa sam, onda jedno po' sata pokušavam doći sebi ne bil' se nakan'la ustati, onda obavim sve te rituale što treba, pa kad ukuvam kavu, onda šjed'em za ovi kompjuter pa krenem zbrda-zdola, malo na fejzbuk zavirivat', malo po nov'nama (mada njih izbjegavam, jer mi odma' iskoči onaj napućeni sa spojenim prstima, a njega kad vidim, tri dana sreće nemam, jadna ti sam i kukavna!), a usput i otvorim dokument u kom' treba raditi, pa napišem koju rečen'cu, savjes' da umirim.

I tako po vas dugi dan, dok me kreve' ne pozove. E ono kad me pozove, onda mijenjam lokaciju i mijenjam ekran. Upalim oni vel'ki od televizije, što kupih jesenas kad bijaše nekih para, šta mi je to trebalo, k'o da mi stari nije valj'o! Al' sve'edno bi se pare potroš'le, pa neka ga. I on je lijep. Kad vidim na njemu napućenog, čak mi i on dođe ljevši neg' u nov'nama, pa lakše svarim.

Ponekad odem i do kujne, pa uzmem nešto da ižjedem, kuga me ne ižjela (ođe treba ono meko ž, k'o što 'e crnogorsko meko š, al' razumiješ ti to već), apetitli sam, šta'š, mora se nešto i jesti. U stvari, kažu oni učeni dijetolozi, valjda se tako zovu, il' nutr... neki nutr... nekako tako počinje... da treba jest'  pet puta na dan (nAdan). Jašta ću! Ko bi pet puta u kujnu iš'o i frižider otvar'o i sjeck'o, i kuv'o, i u tanjir sip'o il' na tanjir slag'o... Ja to jednom, a kad me baš grdna glad u'vati, onda dvaput... A nekad mi i donesu moji, milina, ne moram se niđe pomjerati!

Pa s' onda jope' vratim vođe, pa onda jope' mal' po fejzbuku, mal' po poslu, mal' ponešto i pametno pročitam il' s nekim prozborim koju, dok ne počnem u zlo doba noći zijevati.

I jesam ja porijeklom iz Bosne (Izbosne), al' još daljim porijeklom - iz Pive. A ti znaš da je kod Crnogoraca zlatna ona - potrč' šjedi, potrč' ljezi!

E pa tako i ja.

A sad odok da radim, pa ću jope vođe za koji dan naletit'. 

Коментари

OljaKa каже…
Volim sve što neko napiše dijalektom. Volim da slušam moje komšije, Bosance, iz Perleza kad pričaju vako, ko da su juče stigli u Vojvodinu. Volim ljude koji sačuvaju svoj govor. Volim i sebe kad počnem da pričam nečiji dijalekt posle 3 dana boravka u mestu, čak i kad kažu da je to odraz nemanja korenova. Volim kad me neka, sasvim obična priča razgali, kao ova što je, pa mi ulepša dan.
Divlji badem каже…
Svidja mi se taj duh i vedrina koja izbija iz svake reči :)
Nada Đurović каже…

Olja, ako te je priča razgalila, meni milo do neba!

Viki, "kad ja među redove, a ono, međutim..." A hvala tebi svakako!
Negoslava каже…
E, vala... baš si šeret, i to...naki.
Nada Đurović каже…
I naki, i vaki, i svakaki :o))))
Iva каже…
Da li sa mnom nešto nije u redu ako ne razumem tri poslednja teksta koja sam pročitala ovde?
Nada Đurović каже…
Možda sa mnom nešto nije u redu :o)