Sto ljudi, sto ćudi...

Ova priča me je dovela do belog usijanja, što mi se u poslednje vreme ionako često dešava:

Dobijem da uradim neki sitan posao za jednog lokalnog klijenta, posao je u Excel fajlu, već sam u materiji, nikakav problem. Od danas za sutra, nema mnogo, može.

Kad, ujutro, zvone telefoni kao besni. Ja se izležavam, devet je sati, ko može drugi da bude nego banka da me opomene za kredit, a šta da im kažem, platu ne dobijam evo već drugi mesec, mogu da se slikaju sa kreditom.

Ispostavi se napokon da nije banka, nego dotični klijent, da me obavesti da mi je projektant poslao (tj poslala) fajl za pomoć, ja primim k znanju, otvorim, a tamo neki spisak nekih objekata - na srpskom. A ja treba da prevodim na francuski. Javim se klijentu, kažem - nije to taj fajl, on kaže nema veze, pozovem dotičnu projektantkinju da je pitam nešto drugo, a usput i to da razjasnimo - ne javlja se. Prevedem ja to, klijent mi malo sedi nad glavom, obećala sa mu za 12, on zove tačno u 12h00, ja pregledam poslednji put, šaljem u 12h07. Presija mi već stvara stres.

U 14h30 mi se javlja prijateljica i koleginica iz firme klijenta, sva u frci, i daje mi dotičnu projektantkinju, za koju se posle ispostavilo da je došla, digla frku, pozvala direktora projekta, rekla da prevod ništa ne valja, molila moju koleginicu da ga uradi ona. Napominjem pritom da sam sve prevela TAČNO, jedino su mi u brzini ostale dve stavke na srpskom, ali nije to bio problem, nego - ispostavi se da sam glupa i neinformisana i nedovoljno obučena za rad u Excelu, jer tamo postoji skrivena kolona sa nazivima na francuskom koji se koriste u okviru projekta, što i dalje ne znači da su moja rešenja netačna. A još će mi ona poslati i neki zapisnik, u kome takođe ima tih nekih naziva, ali ne za objekte, nego za trase. Moja koleginica, je razume se, odbila da prevodi rekavši da je nemoguće da je prevod loš, ako sam ga radila ja, i  da ona, tj projektantkinja, vidi sa mnom.

Menjam ja ono iz Excel fajla, stiže zapisnik, tamo su opet neka treća rešenja (opet za objekte), zovem projektantkinju da se konsultujem, frka je i strka (a da mi se javila ujutro, problema ne bi bilo), pritom sam ostavila svoj redovni posao za matičnu firmu koji uvek radim u to vreme, srećom, radilo se o tekstu koji je u emisiju išao sutradan, pa sam ga mogla završiti i nešto kasnije.
Iz priče s projektantkinjom shvatim da ni ona baš nije načisto sa materijom, to jest, ne zna baš gde šta ide, već mora da proveri, a s francuskim, razume se, pojma nema.
I sa mnom je sva slatka, a ja joj onako ledeno uljudnim tonom objasnim da za tu kuću radim godinama, da nikad nisam imala problema ovakve vrste, da eto, nisam znala, a trebalo je, istina, da postoje skrivene kolone u Excelu, niti sam umela da tu potrebnu kolonu otvorim. Ona tu krene s pričom kako sam ja to sigurno profesionalno odradila, nego je problem bio u nedostatku komunikacije. Pa da, a gde si bila kad sam te zvala? Jeste da se ni ja nisam javljala odmah, ali je to moje oglušivanje za vreme izvlačenja iz kreveta i pristavljanja vode za kafu trajalo oko deset minuta. A ona je posle sačekala dva i po sata da bi došla i napravila paniku oko "lošeg prevoda". Ne prećutim joj ja, kažem da sam ja čula da je problema bilo, i dodam čak da mi je natrljan nos (što nije tačno, ali ja znam šta je pričala meni iza leđa). Elem, uradim ja to nekako, poubacujem šta je trebalo gde je trebalo, pošaljem, misliš li da mi je bar odgovorila da je mail primila? Jok!

A znaš šta je najveći fazon? Dosta sam radila za taj projekat i često sam imala pitanja, na koja sam ekstremno retko dobijala odgovore, a uglavnom ih nisam dobijala nikad. Kamo sreće da mi se ovakva referentna dokumentacija slala stalno (uz napomenu da postoje skrivene kolone tamo gde ih ima), i da sve bude cakum-pakum.

Ne, uvek je lakše svoje brljotine u navrat-nanos urađenom poslu svaliti na drugog.
Mučilo me je to poprilično, što zbog situacije u kojoj ja ispadoh grbava, a nisam (jer da jesam, otvoreno biih priznala), što zbog moje prijateljice i koleginice koja se prema meni postavila u najmanju ruku kao da sam ja tamo zaposlena za stalno, iako sam joj već rekla da, po cenu da gladujem i živim u bedi, nikakvu presiju neću da trpim, roba da izigravam isto neću, i da mi ne izaziva stres i paniku bez potrebe.

Nije prvi put, i pisala sam već ovde o tome, da za tu kuću radim navrat-nanos. Jer njima je sve to "malo", "lako", "začas će se to". Kvalitet mog prevoda, međutim, nikad nije dovođen u pitanje. Jedno je netačan prevod, drugo je usklađenost terminologije, a ja sam od onih koji će da preture Net dok ne nađu ono što traže, a ako još imam referentnu dokumentaciju i tačno znam šta se kako zove u datom projektu, onda sam na konju. Primera radi, trafostanicu smo uvek zvali "station de transformation". Ja, međutim  pronađem na Netu da je tačan naziv "poste électrique", pa tako i napišem. U sakrivenoj koloni fajla koji mi je poslat trafostanica je nazvana "station transformatrice". Promenim to. A onda pogledam u zapisnik, koji je najmerodavniji, i nađem "station de transformation". Tako mi i treba, kad hoću da budem precizna i tačna! I 'ajd' sad opet menjaj! Srećom, moja koleginica i prijateljica, iako je meni stvarala frku i presiju, umela je da me odbrani i to mi je mnogo drago. Ne zbog te nadobudne projektantkinje, nju bih mogla čak da pohvalim da se trudi da radi svoj posao kako treba (diskutabilno je samo kako se u tome organizuje), već zbog toga što je ljudski reći on što jeste, iako je šef projekta već pretio otpuštanjem šefa prevodilačke službe!
Znači: stručna jesam, svemoguća nisam, sveznalica nisam, a da taj Excel treba da proučim, treba, što jes', jes'...

Ali da neko kaže da je prevod loš, a da pritom ne zna ni reči francuskog, priznaćeš da nije u redu. U kranjem ishodu je ta mlada "ajkula" shvatila da ima posla sa prekaljenim vukom, a ne sa neiskusnom klinkom, jer se posle mog ledenog diskursa ležerno "Ćao, ćao", pretvorilo u "Do viđenja, prijatno".
Naravoučenije: neki eventualni sledeći posao (diskutabilno je, jer tamo, što si sposobniji i spremniji da odbraniš svoje stavove, veće su ti šanse da odeš pod led) ću prihvatiti samo ukoliko mi se dostavi referentna dokumentacija (koju sam, baj d vej, uvek tražila, a ekstremno retko dobijala, isto kao i odgovore na pitanja). I mogućnost komunikacije sa direktnim naručiocem.

Što sve ne znači, je li, da ne treba da proučim Excel. A mogla bih i Autocad, kako je krenulo, nikad se ne zna!





Коментари

OljaKa каже…
Kad jave za posao pa kad pitaš za kad to treba, a odgovor bude, za juče, pa ti uradiš, preko reda, a onda te ispreskaču k'o analfabetu, analfabete....e pa i ja bih popi*dela. Doduše, to, za usavršavanje si u pravu ;)
Nada Đurović каже…
Objektivna sam ja, znam da mogu i moram mnogo više da učim, al' šta joj je falilo da kaže za tu skrivenu kolonu? Ili da se javi na telefon, ja sam njoj bila potrebna, ne ona meni?
Negoslava каже…
Ne znam kako si, ali ja sam pozelenela od besa...
Va Ske каже…
Mnogo volEm da se dokazujem sa takvima, pogotovo što retko kad ne ispadnem u pravu, a ne bežim od toga da ih dočekam na volej. Jedini problem je što im proradi sujeta kad shvate da ih neko pravi magarcem... Umeju da prekinu dalju saradnju zbog toga.
Elem, kad nema ref. materijala ili neće da se potrude da ga nabave (super je što su ti ga sakrili bez objašnjenja) najčešće primenim GIGO princip (garbage in, garbage out), a ponekad im to i naglasim tokom diskusije ili pri isporuci. Nema ljutiš, kako tražiš tako dobiješ.
Nada Đurović каже…
Nego, ja sam se sebi divila kako sam hladno s tom malom razgovarala.

Vaso, reč joj ne bih rekla da se javila ujutro. A GIGO primenjujem i ja. Samo, najgore mi je bilo kad sam čula da je rečeno da "prevod ništa ne valja", a znaš i sam otkad radim taj projekat...

A čudi me da mi nisi rekao - što mene nisi pitala za kolonu, hehe... A ja nisam ni mogla da pretpostavim da je ima.
Nada Đurović каже…
PS A što se tiče prekida saradnje, rekoh - bolje glad nego rob. Ionako od njih stalno neki stresovi. Samo, nešto mi se čini da ovoj igranci nije kraj, jer će posla biti ohoho.
Va Ske каже…
Pa naravno, da si znala da te kolone postoje, ne bi bilo razloga da me pitas za njih :)
Ako ne daju materijale i uputstva - njihov problem. Nećeš ti da im čitaš misli ko je šta gde stavio i šta je podrazumevao.
Nena3110 каже…
žao mi je što se nerviraš...neko tamo ko ne zna hoće će da tebi kaže kako da radiš to što oni nemaju pojma kako hoće, osmeh i radi dalje za prave ljude koji to cene.
Nada Đurović каже…
Eh, Neno, vrlo su retki oni koji cene prevodioca i njegov posao.