Pročitah kod Rade ovaj tekst. Krenuh da komentarišem, a onda shvatih da će to da se oduži. Pa da ženi ne zauzimam prostor, a i da ne zamaram one koje moj odgovor ne zanima, napisah ga ovde, i ispade opet još mnogo duži nego što sam i sama očekivala. Dakle, koga zanima tema, prvo kod Rade, pa onda ovde.
Eh... Kroz koje sam sve faze prošla... Neću ih ni nabrajati. Nikad nisam tražila na Netu "srodnu dušu", ali nisam ni od čega ni bežala. Ono što ja smatram bitnim je sledeće: zavaravanje (sebe ili drugoga), obmana ili samoobmana postoje i u životu, ali na Netu poprimaju ozbiljnije dimenzije, zato što se ljudi osećaju sigurnima i zaštićenima iza ekrana (meni je to bez veze, ali svako ima svoje razloge). Lično sam uvek više volela, ukoliko bih sa nekom osobom poželela da ostvarim bliži kontakt i obrnuto (ovde ne govorim samo o ljubavi, već o bilo kom vidu bližeg kontakta, dakle, mogućeg prijateljstva, bez obzira na pol), da to pređe na realni nivo. Sad je situacija drugačija, to jest, uglavnom nemam želju da stvaram nova stvarna poznanstva, jedino što ponekad, radi izbegavanja nesporazuma koji mogu da nastanu zbog poruka koje se prepliću, više volim telefon ili skajp (samo što mi se hronično kvare mikrofoni, prati me taj neki usud, hahahaha). Dakle, opet više volim neki stvaran kontakt. Ionako sam prilično nepoverljiva (mada u startu polazim od sebe, da je svako dobar dok se ne dokaže suprotno, ali doza opreza uvek postoji, manifestovana ili ne), pa ne želim nedoumice.
A imala sam ozbiljan virtuelni kontakt sa osobom sa kojom nikako ne bih mogla, iz opravdanih razloga, da imam stvarni kontakt - čitavih sedam godina. I svesno godinama bila slepa na sve što mi u tom odnosu ne odgovara, i mazohistički se izlagala iščekivanju da se pojavi, raznim sumnjama i strahovima... Naravno da sam u tom periodu imala i stvarne kontakte ali gle... njemu je to smetalo, iako je uredno oženjen. Oko te njegove, uslovno rečeno, neopravdane posesivnosti, je i krenulo razilaženje (a i moja destruktivnost je samo dodatno pogoršala stvari) , mada, često sam hvatala sebe kako kažem, i sebi i njemu - nije trebalo da se upuštam u startu. Nedavno sam mu pisala u nekom mračnom raspoloženju, razmenili smo nekoliko mejlova za koje ja baš ne znam zašto smo ih pisali, ali eto... Ipak, to je bilo jedno bogato iskustvo i u pozitivnom smislu, i sa mnogih aspekata gledano, koje je nisam umela da iskoristim na pravi način za sebe (u smislu da sebi pomognem u stvarnom životu), a to je i njega mučilo, što nije umeo da mi pomogne, iako je po struci psiholog (između ostalog).
U ime tog našeg kontakta sam imala privilegiju da dobijem na poklon verziju njegove autobiografije objavljene pod pravim imenom, dok su ostali mogli da kupe (na Zapadu je svaka prilika za ostvarenje profita dobra) verziju objavljenu pod pseudonimom. Da, i pravo ime sam mu saznala - posle ŠEST GODINA. Nisam insistirala, jer, kako rekoh, svako ima svoje razloge. A da je to baš normalno, nije. Al' ajd', nisam ni ja baš normalna, pa smo se našli, hahahaha...
U međuvremenu, a i posle toga, sam upoznala nekolicinu sjajnih ljudi (ovde sad govorim o prijateljstvima) i sa većinom "prebacila" kontakt u stvarnost, a kad su u pitanju tzv "ljubavni" kontakti, uglavnom se sve svelo na isto. Moja slabost, nečija slabost, sumnje, nemiri, zavaravanje, doći ćeš, doći ću, a kad, e sutra (sutra je figurativno i označava večito odlaganje), ko hoće, može da zaviri ovde u odgovarajuće rubrike, dosta toga je napisano na datu temu. U stvari ne, na tu temu večitog odlaganja nisam pisala, ali ima nekih odjeka o kontaktima sa Neta.
Dakle, kontakte preko Neta sam, čini mi se, apsolvirala... Tako da, kako rekoh pre neki dan ovde, "when in doubt, don't". To može da bude neka pouka za one sa manje iskustva, a i u stvarnom životu se primenjuje, izreka je nastala mnoooooogooooooooo pre Interneta.
Još koliko juče rekoh, ja se suštinski promenila nisam, o ljubavnim kontaktima/odnosima/vezama ionako odavno ne može biti govora (postoji negde tekst iz čijeg naslova se jasno vidi koliko je to davno), pa tako je i ovde zaključak: iako nisam zavisnik od Neta, već mi se ceo život sveo na Net sticajem okolnosti, a to nije isto, znače mi kontakti sa ljudima koje upoznajem opet sticajem okolnosti, i - dovoljno je to što mi znače, što nam znače. A za one koji nešto traže, ponoviću: when in doubt, don't. Kad sumnjaš, nemoj. Nemoj dalje.
Pritom je sjajno kad se nekome virtuelna priča pretvori u stvarnu i kad odista nađe "osobu svog života". U poslednje vreme uglavnom gledam rusku televiziju i kad se pominje način na koji se upoznao neki par (mlađi, uglavnom), najčešći odgovor je - na društvenoj mreži.
Tako da ću završiti (ooooooooo, konačno!) opet izrekom - svaka medalja ima dve strane.
Коментари
Moje iskustvo je takvo da sam iskrenije i kvalitetnije ljude srela preko interneta nego u realnom svetu. Jedina stvar koju ne sporim kada je ljubav u pitanju – poznanstvo preko interneta ne moze da otkrije da li izmedju dvoje ljudi postoji ona fizicka hemija, koja se uvek moze osetiti pri kontaktu uzivo. Sve ostalo – laganje, prijateljstvo, pretvaranje, iskrenost, otudjivanje, ljubav, zavaravanje, postovanje, manipulisanje i slicno – postoji kako u virtuelnom, tako i u realnom svetu, sto se mene tice.
Što se ljubavi tiče, mogla bih ceo tekst da napišem, ali o tome u drugom delu onog teksta ili drugi put :)
http://coolumna.wordpress.com/2013/11/14/prepoznaj-i-bezi-ili-malo-o-net-zlocincima/
PS ne znači da sam protiv - kao što se svi složismo sada imamo mnogo prijateljstava nastalih baš na netu, i to divnih prijateljstava, ali moja je želja bila da upozorim sve one koje bi mogle da upadnu u ovakvo klupko...
Na početku, naravno, beše reč.
Iskreno, nikad nisam verovala u internet prijateljstva, a tek ljubav?! Strašno!!! Međutim, demantovana sam i drago mi je zbog toga, jer sam prijatelje sa neta upoznala i lično i imam osećaj da se znam celog života. Valjda je to zbog toga štop se slični ljudi okupljaju na sličnim mestima, pa se, jednostavno, nađu. Kroz ono što pišemo, oseća se naša duša, naša energija, jer neke stvbari ne možemo svesno kontrolisati.
A ljubav? Moji prijatelji su se upoznali preko neta i evo, Lena ima već dve godine. Oni su jedan od primera koje znam. Znači da je moguće. Naravno, treba sve to lično proveriti.
Doživela da me lažni prijatelj javno linčuje na svom fb. profilu i vređa više puta.Lažni humanista ,kome sam verovala da ima projekat za zaštitu dece.Sad vidim da mu je to mamac za manipulaciju i pelješenje, a tek o famoznoj izdaji i patriotizmu ,mogla bih tomove da napišem,međutim pouka je da svako od nas mora da proživi pakao ..Nažalost.
Pozdrav i izvinite za pesimizam.
ps.
Takvi prokletnici su zaštićeni uvek.
Doživela da me lažni prijatelj javno linčuje na svom fb. profilu i vređa više puta.Lažni humanista ,kome sam verovala da ima projekat za zaštitu dece.Sad vidim da mu je to mamac za manipulaciju i pelješenje, a tek o famoznoj izdaji i patriotizmu ,mogla bih tomove da napišem,međutim pouka je da svako od nas mora da proživi pakao ..Nažalost.
Pozdrav i izvinite za pesimizam.
ps.
Takvi prokletnici su zaštićeni uvek.