The lion sleeps in the jungle

Večeras sam neka druga, večeras sam neka, sama sebi nepoznata...

Večeras sam se povukla u tišinu sobe, zagnjurila glavu u jastuk, večeras sam govorila sebi da je nežnost iluzija, da je ljubav zabranjena, da postoji samo instinkt, samo prozaična svakodnevnica, opet su potekle izdajničke suze, opet se grlo steglo, opet sam želela da budem negde daleko, da ne budem ja, da ne bude ovaj život, da se vrati neko drugo vreme, ono u kome sam samo tonula sve dublje, vreme u kome nije bilo ničeg i nikog. I kajala se za spontano izgovorene reči milošte, nisam smela, ne, nije trebalo, ne treba to govoriti, nikada, nikome, ne...

Prizivala sam strahove da mi zabrane lepotu i dobrotu.
Iz dna utrobe čupala ogorčenost da je izbljujem na površinu, da zauvek budem gadna i jadna, da se izbriše sve ostalo, da potonem do kraja, da umrem, da me nema.

Ali večeras sam neka druga.
Jer neki lav spava u moćnoj džungli.
Jer neki pogled miluje, a neki dodir leči.
Jer iako sve to već sutra stane, vredelo je.
I vredi.

Večeras sam dobra i lepa.
Večeras su se strahovi šćućurili u dnu moje duše.

Večeras sam neka druga.
Ili sam možda večeras, ipak, prava ja.

Коментари

Анониман каже…
Lav mi se svideo mocan, a slab. "Kad sam najslabiji, najjaci sam"-rece apostol Pavle.Ima smisla u tome. Ti si ga nasla.
Анониман каже…
Nisam siguran da prepoznajem motiv tvojih osecanja,mada su svakako opisana na nachin da bi ih trebao prepoznati.Zbog svega toga neka moj komentar bude jedan stih,jedne pesme koja mi je pala na pamet dok sam sve ovo chitao."Stizu me godine kada chovek zastane,i kad proshlost pogleda nekim drugim ochima"
Анониман каже…
Chitam prvi deo i pokushavam da se seti, kad li sam ovo pisala, nisam stigla, ali to je to..

I koliko mi je drago zbog Lava u Ribama, toliko mi vratja Nadu :)

ljubaC