Komentar na tekst "Ljubav sa Interneta"

Pročitah kod Rade ovaj tekst. Krenuh da komentarišem, a onda shvatih da će to da se oduži. Pa da ženi ne zauzimam prostor, a i da ne zamaram one koje moj odgovor ne zanima, napisah ga ovde, i ispade opet još mnogo duži nego što sam i sama očekivala. Dakle, koga zanima tema, prvo kod Rade, pa onda ovde.

Eh... Kroz koje sam sve faze prošla... Neću ih ni nabrajati. Nikad nisam tražila na Netu "srodnu dušu", ali nisam ni od čega ni bežala. Ono što ja smatram bitnim je sledeće: zavaravanje (sebe ili drugoga), obmana ili samoobmana postoje i u životu, ali na Netu poprimaju ozbiljnije dimenzije, zato što se ljudi osećaju sigurnima i zaštićenima iza ekrana (meni je to bez veze, ali svako ima svoje razloge). Lično sam uvek više volela, ukoliko bih sa nekom osobom poželela da ostvarim bliži kontakt i obrnuto (ovde ne govorim samo o ljubavi, već o bilo kom vidu bližeg kontakta, dakle, mogućeg prijateljstva, bez obzira na pol), da to pređe na realni nivo. Sad je situacija drugačija, to jest, uglavnom nemam želju da stvaram nova stvarna poznanstva, jedino što ponekad, radi izbegavanja nesporazuma koji mogu da nastanu zbog poruka koje se prepliću, više volim telefon ili skajp (samo što mi se hronično kvare mikrofoni, prati me taj neki usud, hahahaha). Dakle, opet više volim neki stvaran kontakt. Ionako sam prilično nepoverljiva (mada u startu polazim od sebe, da je svako dobar dok se ne dokaže suprotno, ali doza opreza uvek postoji, manifestovana ili ne), pa ne želim nedoumice. 

A imala sam ozbiljan virtuelni kontakt sa osobom sa kojom nikako ne bih mogla, iz opravdanih razloga, da imam stvarni kontakt - čitavih  sedam godina. I svesno godinama bila slepa na sve što mi u tom odnosu ne odgovara, i mazohistički se izlagala iščekivanju da se pojavi, raznim sumnjama i strahovima... Naravno da sam u tom periodu imala i stvarne kontakte ali gle... njemu je to smetalo, iako je uredno oženjen. Oko te njegove, uslovno rečeno, neopravdane posesivnosti, je i krenulo razilaženje (a i moja destruktivnost je samo dodatno pogoršala stvari) , mada, često sam hvatala sebe kako kažem, i sebi i njemu - nije trebalo da se upuštam u startu. Nedavno sam mu pisala u nekom mračnom raspoloženju,   razmenili smo nekoliko mejlova za koje ja baš ne znam zašto smo ih pisali, ali eto... Ipak, to je bilo jedno bogato iskustvo i u pozitivnom smislu, i sa mnogih aspekata gledano, koje je nisam umela da iskoristim na pravi način za sebe (u smislu da sebi pomognem u stvarnom životu), a to je i njega mučilo, što nije umeo da mi pomogne, iako je po struci psiholog (između ostalog). 

U ime tog našeg kontakta sam imala privilegiju da dobijem na poklon verziju njegove autobiografije objavljene pod pravim imenom, dok su ostali mogli da kupe (na Zapadu je svaka prilika za ostvarenje profita dobra) verziju objavljenu pod pseudonimom. Da, i pravo ime sam mu saznala - posle ŠEST GODINA. Nisam insistirala, jer, kako rekoh, svako ima svoje razloge. A da je to baš normalno, nije. Al' ajd', nisam ni ja baš normalna, pa smo se našli, hahahaha...

U međuvremenu, a i posle toga, sam upoznala nekolicinu sjajnih ljudi (ovde sad govorim o prijateljstvima) i sa većinom "prebacila" kontakt u stvarnost, a kad su u pitanju tzv "ljubavni" kontakti, uglavnom se sve svelo na isto. Moja slabost, nečija slabost, sumnje, nemiri, zavaravanje, doći ćeš, doći ću, a kad, e sutra (sutra je figurativno i označava večito odlaganje), ko hoće, može da zaviri ovde u odgovarajuće rubrike, dosta toga je napisano na datu temu. U stvari ne, na tu temu večitog odlaganja nisam pisala, ali ima nekih odjeka o kontaktima sa Neta.

Dakle, kontakte preko Neta sam, čini mi se, apsolvirala... Tako da, kako rekoh pre neki dan ovde, "when in doubt, don't". To može da bude neka pouka za one sa manje iskustva, a i u stvarnom životu se primenjuje, izreka je nastala mnoooooogooooooooo pre Interneta. 

Još koliko juče rekoh, ja se suštinski promenila nisam, o ljubavnim kontaktima/odnosima/vezama ionako odavno ne može biti govora (postoji negde tekst iz čijeg naslova se jasno vidi koliko je to davno), pa tako je i ovde zaključak: iako nisam zavisnik od Neta, već mi se ceo život sveo na Net sticajem okolnosti, a to nije isto, znače mi kontakti sa ljudima koje upoznajem opet sticajem okolnosti, i - dovoljno je to što mi znače, što nam znače. A za one koji nešto traže, ponoviću: when in doubt, don't. Kad sumnjaš, nemoj. Nemoj dalje. 

Pritom je sjajno kad se nekome virtuelna priča pretvori u stvarnu i kad odista nađe "osobu svog života". U poslednje vreme uglavnom gledam rusku televiziju i kad se pominje način na koji se upoznao neki par (mlađi, uglavnom), najčešći odgovor je - na društvenoj mreži. 

Tako da ću završiti (ooooooooo, konačno!) opet izrekom - svaka medalja ima dve strane. 

Коментари

Ana Stepalica каже…
Ostavih komentar Radi, pa evo da ga prepisem i ovde - jer me je Vas post uputio na njen.
Moje iskustvo je takvo da sam iskrenije i kvalitetnije ljude srela preko interneta nego u realnom svetu. Jedina stvar koju ne sporim kada je ljubav u pitanju – poznanstvo preko interneta ne moze da otkrije da li izmedju dvoje ljudi postoji ona fizicka hemija, koja se uvek moze osetiti pri kontaktu uzivo. Sve ostalo – laganje, prijateljstvo, pretvaranje, iskrenost, otudjivanje, ljubav, zavaravanje, postovanje, manipulisanje i slicno – postoji kako u virtuelnom, tako i u realnom svetu, sto se mene tice.
Nada Đurović каже…
Ana, dobrodošla i hvala na komentaru, i svaka čast na konciznosti... Ja kad se razmašem, ne umem da stanem! :o))))
Rada72 каже…
Drago mi je što sam te inspirisala da napišeš tekst, i odmah da kažem da te savršeno dobro razumem. Sticajem okolnosti i ja mnogo vremena provodim na netu i upoznajem mnogo ljudi. Prijateljstva više ne delim na off i on prijateljstva. Slobodno mogu da kažem da ovde imam kvalitetnija poznanstva nego u RL.

Što se ljubavi tiče, mogla bih ceo tekst da napišem, ali o tome u drugom delu onog teksta ili drugi put :)
Nada Đurović каже…
Rado ću čitati, Rado :o))))))) Hvala na komentaru.
Unknown каже…
Odavno sam napisala ovaj tekst. Srećom, ovakvih iskustava nemam, kad sam kao singl bila na netu - bila sam u žalosti, i tada ti, barem se to poštuje, ne izlaze sa neprimerenim ponudama. Drugo, mislim da imam prilično majčinski odnos prema svima pa čak i ako je neko pomislio, verovatno je u startu odustajao... Ali, nažalost znam dosta žena koje su imale velike neprijatnosti... pa je iz tog razloga nastao tekst:

http://coolumna.wordpress.com/2013/11/14/prepoznaj-i-bezi-ili-malo-o-net-zlocincima/

PS ne znači da sam protiv - kao što se svi složismo sada imamo mnogo prijateljstava nastalih baš na netu, i to divnih prijateljstava, ali moja je želja bila da upozorim sve one koje bi mogle da upadnu u ovakvo klupko...
Анониман каже…
Svako, naravno, može gledati sa svoje strane; ja nisam doživeo razočarenja kad se radi o "otelotvorenjima" web kontaakta, Bilo j tu i emotivnih susreta i mogu reći da nije internta tako divne devojke ne bih sreo.

Na početku, naravno, beše reč.
Nada Đurović каже…
Sizife, ni ja nisam stavljala naglasak na razočarenjima nakon otelotvorenja web kontakata, pokušala sam da obuhvatim sve... I zaključila kako je sjajno kad se ljudi koji to žele pronađu, pa i putem weba.Samo sam gledala malo globalnije. A opet, svako čita svojim očima. :o)
Анониман каже…
Uvek će postojati "when in doubt, don't" bez obzira dal je realan i net kontak zvano gool, ljudi je os iskona spajala reč, razgovor i to se oseti na netu čitaš između redova a u reali sporije saznaješ jer mnogo toga treba da saslušaš i sklopiš istinu .Sve je to danas lutrija i nema razlike dal je opipljivo il mistično , od iskona prodadžije su uvek postojale i na neki način to bila prva ljubav s interneta s kojom si živeo do groba ,današnje ljubavi s interneta imaju vreme da dovoljno odluče jesu li deo onoga što traži il jednostavno ostane znak prijateljstva . No kakvi su nam ukusi i mišljenja , jer svi smo individue i koliko smo se opekli u reali takav stav imamo i za net u svemu .Steah , nepoverenje i ono najgore što čovek može da ima a jeste svesna pakost da povrediš druge je svuda pružila pipke i kvari ,ruši sve što je dobro i imalo bi svrhu a to je da spaja i sastavlja ljude ......
Nada Đurović каже…
I ovo sve mogu da potpišem. Zato se ti nisi potpisala(o). Al'stil mi je poznat, tako da... :o))))
панонски галеб каже…
eh potpis :))) klikla na pogrešnu opciju :)))
Nataša каже…
Uvek ostavim prostora za ono , NIKAD SE NE ZNA.

Iskreno, nikad nisam verovala u internet prijateljstva, a tek ljubav?! Strašno!!! Međutim, demantovana sam i drago mi je zbog toga, jer sam prijatelje sa neta upoznala i lično i imam osećaj da se znam celog života. Valjda je to zbog toga štop se slični ljudi okupljaju na sličnim mestima, pa se, jednostavno, nađu. Kroz ono što pišemo, oseća se naša duša, naša energija, jer neke stvbari ne možemo svesno kontrolisati.

A ljubav? Moji prijatelji su se upoznali preko neta i evo, Lena ima već dve godine. Oni su jedan od primera koje znam. Znači da je moguće. Naravno, treba sve to lično proveriti.
Анониман каже…
Poznajem par koji se upoznao na netu, sada su u braku. Drugi par evo već 3 godine ima lepu vezu, moguć brak... Dakle, postoji :)
Анониман каже…
Ja bih mogla da napišem svoje žalopojke.
Doživela da me lažni prijatelj javno linčuje na svom fb. profilu i vređa više puta.Lažni humanista ,kome sam verovala da ima projekat za zaštitu dece.Sad vidim da mu je to mamac za manipulaciju i pelješenje, a tek o famoznoj izdaji i patriotizmu ,mogla bih tomove da napišem,međutim pouka je da svako od nas mora da proživi pakao ..Nažalost.
Pozdrav i izvinite za pesimizam.
ps.
Takvi prokletnici su zaštićeni uvek.
Анониман каже…
Ja bih mogla da napišem svoje žalopojke.
Doživela da me lažni prijatelj javno linčuje na svom fb. profilu i vređa više puta.Lažni humanista ,kome sam verovala da ima projekat za zaštitu dece.Sad vidim da mu je to mamac za manipulaciju i pelješenje, a tek o famoznoj izdaji i patriotizmu ,mogla bih tomove da napišem,međutim pouka je da svako od nas mora da proživi pakao ..Nažalost.
Pozdrav i izvinite za pesimizam.
ps.
Takvi prokletnici su zaštićeni uvek.