Tišina

Stvari bio se ukratko mogle opisati ovako - kad sam shvatila da mi se smučio desktop računar u vlastitoj sobi, kupila sam laptop i otišla u neku drugu sobu. Drugi stan. Drugu državu, takoreći.

Nisam otišla vlakom prema jugu, već avionom, ali je bitan taj jug. Bitno je saznanje da od ovog trenutka ne mora proći više od jednog sata, a  ja se mogu naći na obali Jadrana. Bitno je da ovde ima palmi, smokava, "kreveta" loze i kivija i da su ljudi okej. Uglavnom. Sticajem sasvim čudnih okolnosti sam ostvarila svoj životni san. U državici koja jes' malena, ali u njoj dosta stvari deluje mnogo uređenije nego u Srbiji. Deluje, samo što se s Đeknom još ne zna... :o)

I to me ispunjava. I nemam želju da se oglašavam nigde. Možda nemam više ništa pametno da kažem. Možda je lepše obući džemper, izaći u dvorište, na ulicu, pogledati u nebo i pogađati hoće li opet biti kiše, umesto da gledam aplikaciju na elektronskim uređajima.

I tako... Gledaću pomalo šta se dešava po netu, nije da neću.

Ali između elektronike i pravog, ŽIVOG života, svakako biram ovo drugo.



Коментари

Nena3110 каже…
Biraj život.
Biraj smeh.
Na netu je malo smeha, puno problema.
Tako je i u životu, ali biraš šta ćeš da gledaš.
Srećan novi početak u novoj državi.
Nada Đurović каже…
Hvala, Snežana :)