Razmišljanja u prolazu

Pre četiri dana napunila sam 57 godina. Pišem danas klijentu, koju kukumavči kako će od stresa i pritiska da gekne (zato što sam mu tražila odavno i pošteno zarađene novce), kako ja, eto, za tri godine treba da napunim 60, a ko zna hoću li, nikad se to ne zna. A onda pomislim - ja, 60? Ma 'ajd, molim te... Jedino me kičma na to podseća, al' Igalo nije daleko odavde. A žive ljudi i bez ruku i bez nogu, pa žive. Najgora moja boljka su jebene predrasude, osetila na svojoj koži na moru prošle godine, al' ćemo ove godine drugačije, ako se kockice uklope kako treba.

Kad god mi pripadne muka od fejsa, ja se šćućurim u blog i opet se narcisoidno bavim svojim malim ja.

I svašta bih imala da kažem. O ljudskoj sebičnosti, licemerju, površnosti, narcisoidnosti (u ovom poslednjem i sama prednjačim, rekoh), slabosti koju sakrivamo prividnom samouverenošću, snazi u koju odbijamo da poverujemo čak iako je izvesno da je imamo, ispraznosti, jetkosti, besmislenom i bespotrebnom prepucavanju, svom užasavanju kad vidim kako moj rođeni brat,koji me je učio da ne treba "pucati" pred slabijima od sebe, prosipa gomilu najvulgarnijih izraza u odgovoru na komentar SNS bota, ja bih tim botovima zabranila pristup svom profilu, ali bih ostala gospodin čovek (pošto, je li, sad govorim o svom bratu) i ne bih sebi dozvolila da na sranja reagujem bljuvotinama.

Mogla bih da pričam o usamljenosti među ljudima, o, i te kako, a onda pomislim, kako seješ, tako i žanješ, ako sam sama, znači da sam ljudima dosadna, naporna, nezanimljiva, uostalom, svako se, štob' rekli kod nas u Bosni, o svom jadu zabavio, i sve se uglavnom vrti oko nekog interesa.Ljudskost kao takva je vrlo retko na ceni. Sad vi, retki izuzeci koji me volite/gotivite, nemojte odma' da drečite kako nisam u pravu, kako sam ja baš super lik, jesam, okej, ali pričam generalno. Napisah nedavno na fejsu, većina ljudi koji me kao gotive bi me gledali kako crkavam, a izuzetke neću nabrajati jer će se svakako prepoznati.

Mogla bih o svojoj zgađenosti rasizmom i diskriminacijama svake vrste.
Mogla bih o svom prijatelju Miljanu koga ovih dana volim više nego ikad.
Mogla bih o svačemu. Al' neću. Mrzi me. I ovo je previše.

Treba nešto ostaviti i za naredne dane... Mesece... Godine... Ipak ja imam TEK 57 godina.


Коментари

LaBiLnA каже…
Baš si nedostajala, i evo pročitah maločas par postova pa mi sve nešto drago što si opet tu. <3